|
Aktiv nastavnika
historije 27. januara 2012.
U Centru za edukaciju
održan je redovni aktiv nastvanika historije/povijesti osnovnih i
srednjih škola 27. januara 2012. godine. Na dnevnom redu bile su
slijedeće tačke:
-
Nastavni plan i program devetogodišnjeg obrazovanja
za IX razred
- analiza, osvrt i zapažanje na užestručne uvide
- udžbenici za VIII razred
- rad historijskih sekcija
- rad Udruženja nastavnika historije
- realizirani izlet u Konjic, planirani izleti u 2012. godini
- projekat “Sarajevo
nekad i sad”
- Evidentni list i potvrde o prisustvu Aktivu
- Razno
Nakon
osvrta stručnog savjetnika prof. Mirsade Baraković po pitanju
udžbenika, nastavnih planova i programa, rada historijskih sekcija i
užestručnih uvida, prisutni nastavnici su pogledali konačnu verziju
multimedijalnog dokumentarnog filma "Sarajevo nekad i sad". Nakon
prezentacije filma održano je glasanje za izbor novog predsjednika,
zamjenika predsjednika te članova Upravnog i Nadzornog odbora. Prema
broju glasova izabrana je nova uprava Udruženja:
Predsjednik udruženja:
Hasičić Asmir
Potpredsjednik:
Ćerimagić Selma
Upravni odbor:
Imamović Nermin
Pleho Derviša
Pamuk Alma
Mrđa Smilja
Daguda-Torlaković Arna
Mašić Nijaz
Zuko Aida
Nadzorni odbor:
Potur Suad
Šahinagić Esada
Rovčanin Behudin
Nakon glasanja prisutni nastavnici su preuzeli svoje kopije
DVD-ova sa konačnim projektom "Sarajevo nekad i sad" za
prezentacije u svojim školama. Troškove kopiranja filma preuzelo
je Udruženje.
.......................................................................
Izlet članova
Udruženja u Konjic
U subotu 8. oktobra 2011. godine članovi Udruženja nastavnike
historije Kantona Sarajevo posjetili su Konjic i Boračko jezero.
Nakon posjete Titovom atomskom skloništu kod Konjica članovi
Udruženja su posjetili Boračko jezero, a potom su se vratili u
Konjic gdje su posjetili Zavičajni muzej i rodnu kuću Zuke Džumhura.

U Titovom bunkeru



.......................................................................
Prijedlog rasprave o ulozi i
mjestu nastave historije u vaspitno obrazovnom procesu u osnovnoj
školi, gimnaziji, srednjim stručnim školama i na fakultetima
Polazeći
od konstatacije da je nastava historije u vaspitno-obrazovnom
procesu u Bosni i Hercegovini uvijek imala značajno
mjesto, njena marginalizacija posljednjih godina je utjecala na
činjenicu da su Odbor za historijske nauke Akademije nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine i Odsjek za historiju
Filozofskog fakulteta u Sarajevu, svjesni postojećeg stanja,
inicirali održavanje rasprave o ulozi i mjestu nastave historije u
vaspitno obrazovnom procesu u osnovnoj školi, gimnaziji, srednjim
stručnim školama i na fakultetima. Organizator ovog skupa je
Filozofski fakultet u Sarajevu, a njegov cilj je da se
konstatira trenutno stanje i ponudi mogućnost da se ono, uz
adekvatnu pomoć nadležnih institucija, promijeni.
Na ovom skupu bi učestvovali predstavnici sljedećih
institucija:
-
Odbor za historijske nauke ANU BiH
-
Filozofski fakultet u Sarajevu – Odsjek za historiju
- Institut
za istoriju Sarajevo
-
Orijentalni institut Sarajevo
- OSCE –
Odjel za obrazovanje
-
Ministarstvo civilnih poslova
-
Federalno ministarstvo za obrazovanje i nauku Mostar
-
Ministarstvo za obrazovanje i nauku KS
-
Ministarstvo obrazovanja RS
-
Prosvjetno-pedagoški zavod Mostar
-
Prosvjetno-pedagoški zavod KS
- Odsjek
za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli
- Fakultet
humanističkih nauka Mostar
-
Sveučilište u Zapadnom Mostaru
- Odsjek
za istoriju Filozofskog fakulteta Banja Luka
Skup bi počeo obraćanjima organizatora te predstavnika
ministarstava. Zatim bi bili saopćeni referati, nakon kojih bi se
vodila diskusija. Na kraju skupa bi bili donijeti zaključci, koji bi
bili upućeni nadležnim političkih tijelima.
Mjesto i uloga nastave
historije u obrazovnom procesu u Bosni i Hercegovini
Proces
disolucije SFR Jugoslavije i njegove posljedice imali su krupne
posljedice na stanje bosanskohercegovačke historiografije,
historiografije jugoistočne Evrope, pa i šire, a kao posljedica toga
povećan je interes za prošlost i traženje u njoj odgovora na
aktualna zbivanja. U tom razdoblju u Bosni i Hercegovini, a također
i u njenom susjedstvu, historijska nauka pretvorila se u instrument
aktualne politike, pa je nestalo mjesta za kritičke analize
historijskih izvora i njihovo objektivno vrednovanje i
interpretiranje. Većim dijelom historijskoj nauci su se nudile manje
ili više uspješne kompilacije već datih rješenja, prilagođavajući ih
trenutnim političkim i ideološkim obrascima.
Nastava historije u osnovnoj
školi, gimnaziji i srednjim stručnim školama
U
posljednje dvije decenije evidentno je da su politički ciljevi našli
svoje mjesto i u obrazovnom procesu. Etnocentričnim postavkama
krajnji cilj je predstavljala marginalizacija ili čak potpuno
uklanjanje povijesnog identiteta Bosne i Hercegovine. To je posebno
bilo jedan duži period izraženo u školskim udžbenicima za
osmogodišnje i srednjoškolsko obrazovanje. Uz pojačan angažman
međunarodne zajednice nakon 1998. godine pokrenut je proces koji je
trebao otkloniti postojeće nedostatke, što je realizirano u nekoliko
faza. Prvo je trebalo otkloniti uvredljive sadržaje iz udžbenika, a
zatim i nestručne interpretacije. Od 2004. godine, kada je uz pomoć
OSCE-a obrazovana komisija na državnom nivou za izradu smjernica za
buduće školske udžbenik, nastupila je nova faza koja je trebala
rezultirati usklađenim nastanim planovima i programima. Međutim,
nastava u Bosni i Hercegovini se izvodi po tri nacionalna programa.
Pored razdvajanja
historiografije razdvajaju se i učenici. Ulazak u XXI stoljeće sa
“dvije škole pod jednim krovom” u vrijeme globalizacije i evropskih
integracija je anakronizam koji nema primjera u današnjoj Evropi.
U obrazovnom procesu predmet historija je uvijek imao
značajno mjesto. Međutim, ako se uporede sadašnji Nastavni planovi i
programi za devetogodišnje obrazovanje za osnovnu školu u Hrvatskoj,
Srbiji, Republici Srpskoj i Federaciji BiH, vidi se da se nastava
historije u Hrvatskoj i Srbiji izvodi u četiri razreda (VI, VII,
VIII i IX) sa ukupnim fondom od osam sati, u RS sedam a po NPP na
hrvatskom jeziku 8 sati te po NPP na bosanskom jeziku 6 sati.
Smanjivanje broja sati nastave je imalo za posljedicu da nastavnici
postojeću normu sati mogu realizirati radom u tri različite škole.
Jedno od vrlo važnih pitanja je i udžbenička literatura.
Više godina je evidentan problem da za srednje stručne škole nema
udžbenika, a nadležne institucije se prema tome odnose kao da to
nije njihov problem.
Posebnu pažnju potrebno je posvetiti stručnoj ocjeni
udžbenika. Za recenzente je potrebno birati osobe iz uže stručne
oblasti, što nije bila dosadašnja praksa.
Značajnu pažnju bi svakako trebalo posvetiti stručnom
usavršavanju nastavnika, za šta je potreban dobro osmišljeni
koncept, koji će dati značajan doprinos toj namjeri. Pitanju
organiziranja seminara, javnih tribina i aktivnosti strukovnih
udruženja bi također trebalo posvetiti značajnu pažnju.
Pitanju u kojoj mjeri mediji imaju ulogu u kreiranju javnog
mnijenja, posebno kada je riječ o historiji, trebalo bi posebno
posvetiti pažnju. Pri tome treba insistirati na objektivnom i
stručnom tumačenju tema koje su predmet razmatranja.
Nastava historije na
fakultetu
Uvođenja
bolonjske koncepcije studija u Bosni i Hercegovini bilo je
motivirano namjerom ubrzanog priključka evropskom sistemu visokog
obrazovanja. Bez zakonskih i materijalnih uvjeta brzo se pokazalo da
se u taj proces ušlo prebrzo što je ostavilo niz negativnih
posljedica. Analizom bolonjske koncepcije studija na fakultetima na
kojima se izvodi nastava historije vidljivo je da su u primjeni
koncepti studija 3+2, 4+1, a za iduću akademsku godinu se najavljuje
i studij 5+0.
Primjena nove koncepcije studija je ujedno znatno
opteretila nastavnike i saradnike. Prema normativima u okviru
40-satne sedmice nastavnicima i saradnicima je za naučni rad
planirano 6 sati a za nastavu i druge nastavne obaveze 34 sata. Time
se univerzitetski profesori i saradnici po svojim obavezama
izjednačavaju sa nastavnicima osnovne i srednje škole.
Poseban problem predstavlja minimalno izdvajanje
sredstava za naučni rad – izradu magistarskih i doktorskih teza,
učešće na naučnim skupovima ili studijske boravke u inostranstvu.
Studij historije više nije atraktivan u mjeri u kojoj je to bio
ranije. Vidi se to po profilu upisanih studenata jer ih je vrlo malo
sa završenom gimnazijom. Uglavnom su to učenici sa završenim
srednjim stručnim školama u kojima nastavu iz historije imaju jednu
godinu pa na studij dolaze sa vrlo malo znanja.
Nastavni planovi i programi nisu usklađeni pa bi tom
pitanju trebalo posvetiti više pažnje.
Na
osnovu navedenih činjenica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu će u
četvrtak, 12. maja 2011. sa početkom u 10.00 sati biti organizirana
jednodnevna rasprava, na kojoj bi se trebalo registrirati trenutno
stanje i ponuditi rješenja, koja bi u znatnoj mjeri otklonila
postojeće nedostatke i unaprijedila vaspitno-obrazovni proces.
Cijeneći Vaš dosadašnji
angažman i intelektualna interesovanja, Organizacioni odbor ima
čast pozvati Vas da sudjelujete u radu Skupa i na taj
način doprinesete njegovom uspješnom održavanju.
Unaprijed se zahvaljujemo.
.......................................................................
Našem radnom
kolegi in memoriam

(Dnevni Avaz, 28. januar
2010. godine)
.......................................................................
Izlet članova
Udruženja u Kraljevu Sutjesku i Fojnicu
U subotu 25.
septembra 2010. godine članovi aktiva historije i Udruženja
nastavnika historije Kantona Sarajevo su obavili cjelodnevni izlet u
Kraljevu Sutjesku i Fojnicu. U Kraljevoj Sutjesci su obišli samostan
sa muzejskom zbirkom i bibliotekom te Fatihovu džamiju i Duspare
kuću. Također su obišli i ostatke kraljevske rezidencije. Nakon
obilaska je u Turističkoj zajednici Kraljeve Sutjeske serviran
ručak sa odličnim specijalitetima iz ovoga kraja. Nakon ručka
članovi Udruženja su obišli i samostan u Fojnici sa bogatom zbirkom
knjiga i muzejskih eksponata. Izlet je bio jako ugodan za sve
članove Udruženja, koji su mogli da kombinuju druženje sa uživanjem
u kulturno-historijskim ljepotama naše zemlje.

Dolazak u Kraljevu Sutjesku (
+ Samir Hajrulahović, vrijedni organizator izleta)

Pred džamijom sultana Fatiha

Pred samostanom u Kraljevoj Sutjesci

Poziranje sa kraljicom Katarinom

Slušanje predavanja o povijesti Kraljeve Sutjeske
i franjevačkog reda

Pred samostanom u Fojnici
..................................................................
In memoriam:
prof. dr. Ilijas Hadžibegović
Odlazak velikog profesora
(preuzeto sa web stranice nezavisnog časopisa "Dani")
Ilijas Hadžibegović,
redovni profesor Filozofskog Fakulteta u penziji, umro je u Sarajevu
u 72 godini života. Prof. Hadžibegović je jedan od najvažnijih
bosanskohercegovačkih historičara, a generacije njegovih studenata
ga pamte kao odličnog pedagoga. Napisao je dvije knjige; Postanak
radničke klase u BiH i njen razvoj do 1914. godine i BiH
gradovi na razmeđu između 19. i 20. stoljeća. Objavio je više od
stotinu naučnih radova. Ako se postignuće jednog naučnika mjeri
brojem citata u stručnoj literaturi, prof. Ilijas Hadžibegović je u
samome vrhu. Bio je direktor Instituta za istoriju BiH, dekan OUR-a
za Filozofiju, Filozofskog Fakulteta u Sarajevu, šef Odsjeka za
Postdiplomske studije istorije, član Istorijskog arhiva BiH, član
Bošnjačkog Instituta.
Kada sam ga upoznala,
prije otprilike 40 godina, tek je bio doktorirao. Ono što sam tada
pogrešno protumačila kao stidljivost mladoga stručnjaka, bila je
ustvari učtivost. To je bila i ostala jedna od glavnih ljudskih
karakteristika prof. dr. Ilijasa Hadžibegovića. Poštovao je druge,
što ne znači da je nekritički cijenio sve i svakoga.
Naši stari kažu da svako
od nas svoj odgoj ponese od kuće. Prof. Ilijas Hadžibegović bio je
iz ugledne bugojanske porodice, nekadašnjih zemljoposjednika, a
zatim i dokazanih antifašista. Prof. Ilijas Hadžibegović nikada nije
pao u iskušenje da plemenitost zamijeni arogantnošću, nije brkao
bahatost za kompetenciju. Njegovi studenti su ga voljeli i cijenili,
a njegove kolege su ga uvažavale.
U građenju imena jednog od
uvaženih stručnjaka za historiju Bosne i Heregovine osamnaestog i
devetnaestog vijeka, nije bilo ničega instant, niti jedan redak nije
bio popuštanje političkom trenutku, ništa nije bilo urađeno naprečac,
niti jedan ustupak nije napravljen karijerističkim motivima. Prof.
Ilijas Hadžibegović ništa nije ovjerio ili potpisao da bi unovčio.
Njegovo ime je mjera kompetentnosti, dosljednosti i poštenja prema
sebi i svome pozivu.
Svoju karijeru profesora,
stručnjaka i odličnog pedagoga gradio je višegodišnjim upornim radom.
Bio je temeljan, vrijedan i imao je talenta. U osnovi onoga što je
pisao i potpisivao bilo je dugotrajno istraživanje, strasno kopanje
po zaboravljenim dokumentima, prašnjavim arhivama raznih evropskih
gradova, a zatim upoređivanje, analize i zaključivanje.
Političke obaveze ga nisu
zanimale ali je imao jasan politički stav. Rado je citirao
Metternicha koji je izjavio da "čovjek koji pravi historiju nema
vremena da je piše". Prof. Hadžibegović svoja uvjerenja nije
prilagođavao društvenim promjenama, bio je principijelan i dosljedan,
u profesionalnom i privatnom životu.
Bio je bečki student, i u
vrijeme posljednjega rata iz te evropske prijestolnice ozbiljno su
se brinuli za svoga profesora, pokušavali su na razne načine da ga
privole da napusti ratno Sarajevo, činilo im se važnim da tako
dragocjenog istraživača izbave i spasu. Kada se već nazirao kraj
rata u BiH, prof. Hadžibegović je prihvatio poziv i otišao u Bečki
historijski arhiv. Ono što je radio prethodnih godina svoje karijere:
otkrivanje, utvrđivanje i analiza historijskih činjenica, rat je
samo još više učinio značajnim, još više naglasio potrebu da taj rad
nastavi. Njegova stručnost i znanje bili su dragocjeni u dokaznom
postupku pred Haškim sudom.
Ono što sam zapamtila iz
rijetkih kontakata u toku rata bilo je čuđenje pred zlom. Pošten i
uljudan, kakav je bio, prof. Ilijas Hadžibegović nikako nije mogao
da shvati zlo koje je provalilo iz jednoga dijela nekadašnjih
prijatelja, kolega i sugrađana.
Azra Nuhefendić
.................................
Održana konferencija “ Historija za
budućnost”
U
organizaciji Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu je 11.
i 12. novembra 2009. godine, održana konferencija pod nazivom”
"Historija za budućnost-ka pomirenju kroz obrazovanje”.
Konferenciju je otvorio
veleposlanik Vladim Igorevich Kuznetsov, zamjenik šefa Misije OSCE-a
u Bosni i Hercegovini, koji je izrazio zadovoljstvo zbog prisustva
i otvaranja konferencije koja je okupila veliki broj međunarodnih,
regionalnih i lokalnih stručnjaka iz oblasti izvođenja nastave
historije i predstavnika obrazovnih institucija iz svih dijelova
Bosne i Hercegovine.
Naglašeno je da, Misija
OSCE-a u Bosni i Hercegovini pruža podršku realizaciji brojnih
aktivnosti u Bosni i Hrecegovini, radi promovisanja reforme
obrazovanja.

Misija OSCE-a u Bosni i
Hercegovini, zajedno sa svoja dva glavna partnera: Vijećem Evrope i
Institutom Georg-Eckert za međunarodno istraživanje u oblasti izrade
udžbenika, dosad je pružila podršku mnogim inicijativama, kako bi
osigurala da učenici, učeći historiju razvijaju poštovanje prema
različitostima, osjećaj tolerancije i otvorenu znatiželju prema
narodima u njihovoj zemlji, u regiji i u svijetu.
Cilj
konferencije bio je konsolidacija napretka ostvarenog u oblasti
izvođenja nastave historije od 1999. godine.
Misija
OSCE-a u Bosni i Hercegovini posebno se zahvalila vladama Francuske
i Mađarske, koje su velikodušno pružile potporu realizaciji ovoga
projekta.
Nakon
pozdravnog obraćanja Vadim Kuznesova, Esme Hadžagić ministrice
civilnih poslova Bosne i Hercegovine i predstavnika ambasada
Mađarske i Francuske u Bosni i Hercegovini, prisutnima se obratila
i Tatiana Minkina-Milko, zamjenica šefa Odjela za historiju Vijeća
Evrope, te govorila o podučavanju historije u konfliktnim i
postkonfliktnim područjima.

U
prvom panelu konferencije o važnosti prošlosti u sadašnjosti (
istraživanju identiteta, različitosti i vrijednostima kroz
podučavanje historije) govorili su Falk Pingel, Alan McCully i Elena
Haviv.
Na konferenciji je
bilo govora i o trenutnom stanju reformi u pogledu podučavanja
historije u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i
Hercegovini ( Snježana Koren, Hrvoje Klasić –Hrvatska, Mire
Mladenovski –Makedonija, Radovan Popović-Crna Gora, Edin
Veladžić-Bosna i Hercegovina), a akcenat je stavljen na:
-pisanje i reviziju
udžbenika,
-izdavanje udžbenika,
-reformu Nastavnog plana i programa za historiju,
-obuku
nastavnog osoblja,
-ulogu
udruženja nastavnika historije,
-projektima u jugoistočnoj Evropi ( CDSEE, EUROCLIO, GEI...).
U
sljedeća tri panela drugog dana konferencije, svoje izlaganje imali
su Claude Kieffer, Marina Bowder iz Misije OSCE-a, Heike Karge i
Katarina Batarilo, koje su govorile o pisanju i ocjenjivanju
udžbenika, i ulozi nastavika, Alan McCully o podučavanju historije u
podjeljenim zajednicam, Elena Heviv iz Dječijeg pokreta za kreativno
obrazovanje iz New Yorka. O analizi Nastavnog plana i programa u
Bosni i Hercegovini govorio je prof. Edin Radušić sa odsjeka za
historiju u Sarajevu, a prof. Husnija Kamberović ( Sarajevo) i prof.
Boro Bronza ( Banja Luka) o najnovijim tedencijam u historiografiji
Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana.

Na
kraju konferencije je naglašeno da se treba i dalje raditi na obuci
nastavnika historije, da projekte koje rade u državi imaju podršku,
a ne pritisak, posvetiti pažnju multiperspektivnosti, Nastavni plan
i program iz historije treba poticati mlade ljude da razumiju
prošlost i da suosjećaju sa žrtvama iz prošlosti, povezati prošlost
sa sadašnjošću, otvoriti priču o prošlosti, te raditi na donošenju
jedinstvenenog Nastavnog plana i programa.
Ćerimagić
Sema
...........................................
Održan stručni
aktiv nastavnika historije/povijesti
U
srijedu, 20. januara 2010. godine održan je stručni aktiv nastavnika
historije/povijesti osnovnih škola Kantona Sarajevo. Na aktivu je
promoviran projekat "Sarajevo nekad i sad", kojeg su u
školskoj godini 2008./2009. realizirali nastavnici-voditelji
historijskih sekcija.
Stručnu redakciju, koja je
ujedno i autor tekstova koji su korišteni u projektu, su činili
Bašić Elvira, Ćerimagić Selma, Hajrulahović Samir, Petković Aida i
Šahinagić Esada. U projektu je korišten i pjesnički materijal, koji
govori o Sarajevu a čiji je autor Žugor-Šalaka Edina. Tehničku
obradu projekta uradili su Imamović Nermin i Hasičić Asmir. Treba
pohvaliti i trud učenika koji su čitali tekst u pozadini: Bešlagić
Selma i Cocalić Eldin iz Osnovne škole "Behaudin Selmanović" te
Bekan Alem i Brekalović Hana iz Osnovne škole "Malta".
Od materijala koji su
prikupljeni u radu sekcija napravljen je vid dokumentarnog filma
koji sažima kompletnu historiju Sarajeva od najstarijih vremena do
danas. Slajdove iz prošlosti Sarajeva interaktivno objašnjavaju
učenici-voditelji. Film traje 40 minuta i idealan je za prezentacije
đacima u toku jednoga školskog sata. Nakon projekcije konstatovano
je da je projekat izvršio svoj cilj i postigao uspjeh te da bi se,
uz manje ispravke i izmjene, mogao komercijalizirati na nivou škola
Kantona Sarajevo a preko Udruženja nastavnika historije/povijesti
Kantona Sarajevo.


Prizori sa prezentacije
projekta "Sarajevo nekad i sad"
Nakon prezentacije
obavljen je svečani ispraćaj tri člana Udruženja koji su otišli u
mirovinu i njima su uručeni prigodni pokloni.
Nastavilo se sa
tekućim dnevnim redom u kome je stručni savjetnik prof. Baraković
Mirsada ponovno potvrdila da se u izvođenju nastave historije u 6.
razredu devetogodišnjeg obrazovanja ne obrađuje nastavna tematika
Bosna i Hercegovina u prethistoriji. Potvrđen je dogovor sa
prošlog aktiva da se te nastavne jedinice obrađuju odmah na početku
7. razreda devetogodišnjeg obrazovanja. Također su utvrđeni
prijedlozi za ostale razrede devetogodišnjeg obrazovanja. U nastavku
se stručni savjetnik osvrnula na održane ogledne časove, uviđaje sa
posjeta stručnog savjetnika te radu 11 novih pripravnika.
Pod tekućim pitanjima je
rezimiran rad Udruženja, iznešen finansijski izvještaj i razgovarano
o eventualnim posjetama udruženja i drugim važnim
kulturno-historijskim lokacijama u Bosni i Hercegovini.


Prizori sa stručnog aktiva
Posjeta
članova Udruženja nastavnika historije Kantona Sarajevo Memorijalnom
centru Potočari i Srebrenici
O posjeti Udruženja historičara Kantona
Sarajevo Memorijalnom centru Potočari i Srebrenici bilo je govora
još prošle godine. Konačno, 26. septembra 2009. godine, u subotu,
organizirana je posjeta ovome značajnom spomeniku genocida i
agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tridesetak nastavnika historije je
krenulo ispred Zemaljskog muzeja u 8 sati ujutro a poslužilo nas je
izuzetno lijepo vrijeme. Prema Srebrenici smo krenuli preko Romanije
i za tri sata došli na područije općine Srebrenica. U autobusu nam
je golgotu srebreničkog naroda opisivao profesor Mašić Nijaz , koji
je i sam bio sudionik marša smrti iz Srebrenice u julu 1995. godine.
Profesor Mašić nam je pripremio i historijski rad na temu Srebrenice
od najstarijih vremena do danas, sa posebnim akcentom na događanja
vezana za srebrenički genocid (download
rad prof. Mašića). Prije Srebrenice smo se zaustavili u Konjević
Polju da obiđemo simbol ponosa i dostojanstva naše zemlje, kuću nane
Fate Orlović, koja se godinama bori da iz svoga dvorišta ukloni
nelegalno izgrađenu pravoslavnu crkvu.

Kod kuće nane
Fate u Konjević Polju (i nelegalno izgrađena crkva)
Zatim smo
došli u Memorijalni centar Potočari gdje je ukopano na hiljade
žrtava srebreničkog genocida. Sam prizor Memorijalnog centra ostavio
je na sve nastavnike historije dubok dojam i izazvao nevjericu da je
takva, sistematski izvršena monstruoznost, moguća da postoji
kod ljudskih bića.

Memorijalni centar
Potočari

Dies nefastus ("kobni
dani") genocida u Srebrenici

Spomen kamen na broj
ubijenih u genocidu u Srebrenici, brojka nije konačna...

Nastavnici historije
obilaze mezarje šehidima poginulim u srebreničkom genocidu


Popis do sada poznatih
žrtava srebreničkog genocida
U kompleksu
Memorijalnog centra Potočari, ispod kupole mesdžida, poslušali smo
jednosatno predavanje o genocidu u Srebrenici, gdje smo saznali
brojne nove informacije o ovom genocidu i imali mogućnost da
postavimo pitanja i dobijemo odgovore na sve što nas interesuje o
ovom genocidu.


Članovi Udruženja,
zajedno sa veteranima domovinskog rata 1991. iz Slovenije i
Udruženjem antifašista iz Zenice slušaju predavanje

Zajednička fotografija
članova Udruženja u memorijalnom centru
Nakon
predavanja, članovi Udruženja su pogledali izložbu slika o
srebreničkom genocidu fotografa Tarika Samaraha te posjetili Spomen
sobu genocida u Srebrenici. Posjeta Memorijalnom centru završila je
gledanjem dokumentarnog filma o srebreničkom genocidu u trajanju od
pola sata.

Jedna od slika sa
izložbe Tarika Samaraha

Posjeta Spomen sobi...

Natpis u knjizi Spomen
sobe koji je ostavljen u ime članova Udruženja historičara...

Obilazak Spomen sobe
srebreničkog genocida
Nakon obilaska
Memorijalnog centra članovi Udruženja su se uputili u Srebrenicu da
se odmore i okrijepe u gradskoj aščinici. Odmor i obilazak
Srebrenice (dio članova se uputio i na Guber) trajao je 2 sata i u
16h smo krenuli nazad za Sarajevo, ali ovoga puta udobnijim putem
preko Kladnja. U Sarajevo smo stigli oko 19:30h. Putovanje u
Srebrenicu je bilo pravo osviješćenje članova da se ovaj historijski
dokaz genocida ne smije zaboraviti niti potiskivati u stranu, te da
ova destinacija treba da bude prioritet u izvođenju đačkih izleta
ili izleta unutar školskih aktiva.

Odmor u Srebrenici...
....................................................................
ODRŽAN STRUČNI AKTIV ZA
NASTAVNIKE HISTORIJE SREDNJH I OSNOVNIH ŠKOLA
U četvrtak, 14. januara 2008. godine, održan je stručni aktiv
nastavnika historije srednjih škola u prostorijama muzeja Prve
gimnazije. Sutradan, 15. decembra 2008. godine, u prostorijama
Centra za edukaciju, održan je stručni aktiv za nastavnike
historije osnovnih škola. Oba aktiva su imala zadovoljstvo da
poslušaju izvaredno predavanje prof. dr. Envera Imamovića o
obiteljskom stablu bosanske vladajuće dinastije Kotromanića.

Profesor Imamović prezentuje
svoje obiteljsko stablo Kotromanića

Profesori historije srednjih
škola, zima nije smetala zanimljivom izlaganju
U svom izlaganju prof. Imamović je dao osvrt na historijat
srednjovjekovne bosanske države i prezentirao dugogodišnji
rad-porodično stablo bosanske dinastije Kotromanića, koje je,
preme riječima autora, lična karta Bosne, jedinstveno djelo,
gdje je na jednom mjestu slikovno i tekstualno prikazana
prošlost Bosne od skoro 700 godina, a značaj ovog porodičnog
stabla, je i taj, što je historija srednjovjekovne Bosne
pokmaknuta za skoro 200 godina niže. Profesor Imamović je na
osnovu dokumenata, do kojih je došao u svom istraživačkom radu,
našao podatak da prvi sponen jednog bosanskog vladara datira iz
986.godine. Iako je na porodičnom stablu slikovno prikazano 14
vladara, u tekstu je spomenuto preko 70 vladara. Na stablu su od
korijena prema vrhu krošnje uneseni svi vladari i vladarice sa
ostalim članovima dinastije koji su vladali Bosnom kroz
razdoblje od skoro 700 godina. Sa strana je po sedam portreta
nekih od njih. Radi se o autentičnim portretima sačuvani na
novcima, voštanim državnim pečatima, kamenim i metalnim
spomenicima te na uljanim platnima.
Ovo genealološko stablo govori
i o veoma bitnoj činjenici, a to je, da je Bosna imala svoju
dinastiju (korjenita dinastija Bosne), a dinastija u svakoj
zemlji podrazumijeva državu, a to znači dvor, državne službe,
diplomaciju, novac, pismo, grb, te ovo stablo dinastije
Kotromanaića je veoma bitno za odbranu historijske istine o
državnoj egzistenciji Bosne u srednjem vijeku, te
kontinuiranosti banovinske i kraljevske vladavine u
srednjovjekovnoj Bosni.
Prof. dr Enver Imamović je naglasio kako je na ovom projektu
radio dugi vremenski period, naglasivši kako je to bio zahtjevan
posao jer nije radio na jednom mjestu.
Ilustracije i dizajn porodičnog stabla "Bosanska dinastija
Kotromanića" uradili su Nedžad Čmajčanin i Mirza Ibrahimpašić.
Rezime aktiva održanog s
nastavnicima srednjih škola (prof. Selma Ćerimagić):
Dnevni red:
1. Predavanje-tema „Bosanska dinastija
Kotromanića“, predavač prof.dr. Enver Imamović
2. Osvrt na uži stručni nadzor
3. Izborna nastava
4. Upotreba multimedije u funkciji podizanja kvaliteta nastave
historije
5. Rad Udruženja nastavnika/profesora historije Kantona Sarajevo
U nastavku stručnog aktiva prisutnim profesorima obratila se
savjetnica za historiju prof. Mirsada Baraković, koja je dala
kratki osvrt na uži stručni nadzor nad nastavnicima i
profesorima historije, čije je nastave sate posjećivala u toku
prvog polugodišta.
Naglašeno je, da se profesori moraju malo više aktivirati u
pogledu održavanja ogledno-uglednih sati, na koje treba pozvati
savjetnika, kao i profesore historije iz drugih škola, te da
realizacija tih nastavnih sati ne ostaje samo na nivou stručnog
aktiva Škole.
Za izbornu nastavu je naglašeno da se profesori pridržavaju
Nastavnog plana i programa , po kojem se trebaju realizirati
predviđene nastavne jedinice, te da se savjetniku dostavi
raspored sati izbornog predmeta historije, radi posjete istih u
drugom polugodištu.
U nastavku stručnog aktiva bilo je riječi i o upotrebi
multimedije u nastavi historije, koja svakako predstavlja
poboljšanje nastavnog procesa- laške shvatanje nastavnog gradiva
od strane učenika, animiranje za rad i kvalitet nastavnog sata.
Bilo je riječi i o radu Udruženja nastavnika/profesora historije
Kantona Sarajevo, te da se nastavnici malo više uključuju u rad
web stranice Udruženja sa svojim prilozima- radovima,
prezentacijama sa nastavnih sati.

Preko 70 zainteresiranih slušalo je pažljivo izlaganje

Profesor Imamović izazvao je oduševljenje i kod nastavnika
osnovnih škola
..................................................................................
Knjiga "Foča 1992.-1995.,
žrtve genocida" magistra Rasima Halilagića
Prošle godine iz štampe je
izašla knjiga "Foča 1992.-1995., žrtve genocida", magistra
Rasima Halilagića, profesora Gimnazije na Dobrinji i
predsjednika našeg Udruženja. Ova knjiga je rezultat
dugogodišnjih istraživanja prilikom kojih je autor obavio preko
hiljadu razgovora sa preživjelim svjedocima, mnogim braniteljima
i predstavnicima vlasti.
U uvodnim poglavljima knjige magistar Halilagić je predstavio
teritorijalnu i političku organizaciju općine Foča, podatke o
stanovništvu prema popisu iz 1991. godine, te pripreme za
agresiju i okupaciju grada u aprilu 1992. godine. Glavni dio
knjige obuhvata osnovne podatke o 2268 žrtava genocida u općini
Foča u periodu 1992.-1995. godine. Osnovni podaci o žrtvama
sadrže ime i prezime, godinu rođenja, zanimanje, datum i mjesto
smrti. Agresor je ubijao gotovo sve što mu je palo u ruke, bez
obzira na spol, godine starosti, bolest...
Ubijeno je 74 djece, 517 žena i 1677 muškaraca. Preko šezdeset
godina imale su 284 žene i 293 muškarca. Podaci o žrtvama su
razvrstani po pojedinim mjesnim zajednicama i selima. O svakoj
mjesnoj zajednici dati su osnovni podaci o položaju, broju
stanovnika, kao i o događajima koji su prethodili agresiji i
genocidu.
Dio svoje knjige magistar Halilagić je posvetio uništavanju
vjerskih i kulturnih objekata u fočanskoj općini, uz genocid je
dokazan i urbicid, koji je sistematski vršen u fočanskoj općini.
Sve fočanske džamije, mektebi i ostali objekti Islamske
zajednice su porušeni, kako u gradu tako i okolnim selima.
Magistar Halilagić piše i o odgovornima za zločine u Foči. U
knjizi su dati podaci samo o onima čija je krivica već dokazana
pred sudom u Hagu i domaćim sudovima, kao i oni za koje se
smatra da su najodgovorniji za zločine u Foči. Interesantan dio
ove knjige je posvećen pojedincima iz srpskog naroda, koji su
pomagali i spašavali svoje komšije Bošnjake od ubistava,
silovanja i mučenja.
Knjigu je izdao Institut za istraživanja zločina protiv
čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Knjiga
predstavlja važan segment u istraživanju historije genocida u
BiH 1992.-1995. i trebala bi naći mjesto u svim obrazovnim
institucijama naše zemlje. Uz čestitke kolegi Halilagiću na
objavljenoj knjizi, želimo mu puno sreće i uspjeha u budućem
radu.

Naslovna strana knjige magistra Halilagića

Panorama Foče iz 1975. godine

Aladža džamija u Foči, uništena u barbarskom činu agresije ne
BiH
Autor mr. Halilagić Rasim
O AUTORU:
Magistar Rasim Halilagić rođen je u Goraždu. Odrastao je u
Sarajevu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te Pegagošku
akademiju, odsjek razredne nastave. Godine 1972. diplomirao je
na odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Nakon
završetka fakulteta radio je u Foči kao nastavnik historije u
osnovnoj školi. Trinaest godina bio je direktor osnovne škole
"Boriša Kovačević" u Jabuci. U periodu 1988.-1992. godine bio je
direktor Muzeja fočanskog perioda NOR-a. Od 1993. godine živi u
Sarajevu i radi u Gimnaziji Dobrinja. Magistrirao je na
Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Do sada je objavio tri
knjige:
1. Partizanski pečatorezac iz sela Orahovice
2. Bosna i Hercegovina i Crna Gora (1790.-1918.): teritorijalno
formiranje u svjetlu međusobnih političkih odnosa
3. Foča 1992.-1995. žrtve genocida
U štampi mu je knjiga "Djeca Dobrinje-žrtve agresije".
..............................
PROMOCIJA KNJIGE DOC. DR.
IBRAHIMA PAŠIĆA "PREDSLAVENSKI KORIJENI BOŠNJAKA"
U četvrtak, 20. novembra
2008. godine u Svečanoj sali Doma oružanih snaga Bosne i
Hercegovine promovisana je knjiga doc. dr. Ibrahima Pašića
"Predslavenski korijeni Bošnjaka". Promotori knjige bili su
akademik prof. dr. Muhamed Filipović, prof. dr. Jahja Drančoli,
prof. dr. Ahmed S. Aličić, prof. dr. Dževad Jahić, doc. dr.
Ibrahim Kajan i Hasib Muhović.

Prizor sa promocije knijge doc. dr. Ibrahima Pašića

Pozivnica za promociju knjige
Knjiga "Predslavenski korijeni
Bošnjaka" prerađena je i dopunjena Pašićeva doktorska
disertacija. Svi promotori su se pohvalno izrazili o samom
autoru i knjizi. Akademik Filipović je istakao da je riječ o
autoru koji otvara nove pristupe izučavanju historiografije.
Pašićeva metoda je prije svega naučna, neopterećena nacionalnim.
Profesor Filozofskog fakulteta u Prištini Jahja Drančoli je
naveo da je Pašić istražujući korijene Bošnjaka otkrio da su ti
korijeni istovijetni sa albanskim tj. ilirskim. U svom
promotivnom govoru prof. Drančoli je između ostalog rekao:
"Poštovana gospodo. Poštovani članovi Vijeća kongresa bošnjačkih
intelektualaca. Poštovani potpredsjedniče Akademije i nauka BiH.
Poštovani članovi udruženja Albanaca u Sarajevu. Poštovane
kolege i prijatelji. Poštovani autore Ibrahime Pašiću. Prije
svega, dozvolite da vas sviju pozdravim i da izrazim svoje
zadovoljstvo što mi je ukazana čast da danas budem u vašem
gradu, u kojem sam prvi put, i da budem promotor knjige koju
promovišemo...
Autor knjige, Ibrahim Pašić, već je dobro poznat u albanskoj
naučnoj sredini. Doktorant je našeg Filozofskog fakulteta u
Prištini, a njegova knjiga "Predslavenski korijeni Bošnjaka"
prerađena je i dopunjena doktorska disertacija, u čijoj izradi
sam učestvovao kao Pašićev mentor...
Pašićeva disertacija nastala je u vrlo teško vreme, posle rata i
nemilih događanja kroz koja ste i vi prošli. Rane srpske
agresije na Kosovo bile su još uvek sveže i trebalo je imati
hrabrosti i iz Sarajeva dolaziti u Prištinu. Još uvek je vladala
nesigurnost. Međutim, Pašić je imao hrabrosti da se upusti u sve
ovo, i dolazio je u Prištinu više puta...
Pašića nije bilo strah, i hoću da kažem da se radi o vrlo
hrabrom čovjeku i još hrabrijem naučniku. Još veća hrabrost bila
je upustiti se u lingvistička i onomastička proučavanja istorije
našeg albanskog jezika, koji je težak i još uvek nedovoljno
istražen. Na tom polju, Pašić je pokazao zavidnu erudiciju,
znanje i umeće da rešava najteže onomastičke probleme. Sa
zadovoljstvom mogu reći, i to našem Filozofskom fakultetu u
Prištini služi na čast, za kratko vreme izrastao je u cenjenog
stručnjaka. Zato je članstvo u komisiji za njenu ocenu i
odbranu, predložena najvećim ilirolozima, Aleksandru Stipčeviću,
Radoslavu Katićiću, Marinu Zaninoviću, Zefu Mirditi. Bili smo
uvereni da iza našeg predloga stoji vrhunsko naučno delo i
doktorant koji je u stanju da se ravnopravno nosi s velikim
stručnjacima.
U svojoj disertaciji i ovoj knjizi, Pašić je pokazao da su
najstariji koreni Bošnjaka, pre svega ilirski, i da su istovetni
sa korenima Albanaca. Ubedljivo je pokazao da se ilirski jezik
ne može deliti na potpuno različite ilirske jezike pojedinih
ilirskih plemena, kako pogrešno smatraju neki naučnici. Nije to
samo glagol "kuvendisati", koji u jeziku Bošnjaka i jeziku
Albanaca znači "razgovarati", "dogovarati se". Glasinačka
"Košutica", "Maluš", "Ljun", "Bokljen", "Barimo", "Matino brdo",
"Dikalji", "Kutuzero", "Šena Krena", "Šenkovići", "Kopila",
"Kunj", "Varaga", "Krešnica", naši su zajednički nazivi i
zajedničke reči, od Glasinca do Kosova. Te reči povezuju Bosnu i
Kosovo, Albance i Bošnjake...
Kao naučnik i Albanac, želim vas informisati da je rad o
bosanskom vladarskom imenu Kulin, prethodno objavljen i kao
samostalan rad, u albanskoj nauci primljen s velikim
poštovanjem. Preveden je na albanski jezik, prevela ga je
Albanska akademija nauka u Tirani i objavila u svome glasilu
"Candavia". O tom radu, kao i oknjizi "Kulin i Prijesda", nije
mi poznato da je bilo ko kritikovao. Zašto? Zato što se radi o
brilijantnom radu i o brilijantnoj knjizi koju je vrlo teško
kritikovati. U više evropskih naučnih centara lično sam se
uverio da se u toj relativno maloj knjizi govori s poštovanjem.
A knjiga koju danas promovišemo još je veća i brilijantnija.
Na primer, ilirsko ime "Kulin", dva puta je potvrđeno u imenima
glasinačkih brda, primer je za besprekorne elaboracije uspešno
rešenog i završenog naučnog problema za kojeg je teško
poverovati da ga neko može osporiti. Uz vojničku potvrdu imena
"Culinus" u antičkom Rimu, Pašić je bana Kulina definitivno
smestio u ilirsku Bosnu, na mesto koje mu i pripada. Iste i
neosporne vrednosti su i mnoge druge Pašićeve elaboracije u ovoj
knjizi. Grčka kolonizacija Glasinca i Prača, slobodan sam reći,
rapsodija je istinske nauke i neosporna potvrda da se readi o
istinskom naučniku. Političko organizovanje glasinačkih Ilira
teško je da će se bilo kada moći osporiti. Mit o glasinačkom
hijatusu, koji je Pašić razotkrio na multidisciplinaran način,
postao je paradigma falsifikata i naučne zloupotrebe. Ilire u
etnogenezi bosanskog stanovništva, posle Pašića, više niko ne
može osporavati...
Pašić je na osnovu činjenice da u osmanskim dvojnim nazivima
nema bilingvnih bosansko-albanskih naziva, lucidno zaključio da
albanski jezik na Glasincu svojevremeno nije bio stran, ili
potpuno stran jezik, kao aromunski ili makedonsko-romanski. Da
zaista nije bio potpuno nepoznat i stran, pokazao je
etimologijom bošnjačkih prezimena: Česko, Perendija, Kabaš,
Balaš, Tanković, Arnautović, koja se objašnjavaju albanskim
jezikom. Postavio je još jedno važno pitanje koje će trebati
riješiti: kako to da se bošnjački rodovi s albanskim
prezimenima, kao što su Arnautovići, Tankovići, Brankovići, s
naglaskom kratkog "a" tretiraju begovskim bosanskim rodovima?
Dokle doseže njihova starina? Kao student historije Sveučilišta
u Zadru davno sam naučio da je vaše plemstvo, magnates Bosnae iz
Ljetopisa popa Dukljanina, među najstarijim u Evropi. Kad
počinje povest onog dela plemstva čija prezimena se objašnjavaju
albanskim jezikom, koji je prežitak ilirskog. U kojoj meri je
reč o zajedničkim ilirskim korenima i da li ih je naslutio Milan
Šuflej, kada je zaključio da je poznati bosanski rod Kosača
svoje prezime dobio po dugoj kosi - koja je bila u modi kod
albanskog plemstva.
U politički motivisanoj istoriografiji Albancima se dugo vremena
osporavalo pravo na etnički teritoriji i domovinu. Smeštani smo
u neki imaginarni i nedefinisan geografski prostor Balkana,
proglašavani potomcima Tračana, itd. Ove zablude albanski
naučnici su uspeli da razotkriju i ospore, a nama je čast što
možemo reći da se njima pridružuje i Ibrahim Pašić. U svojoj
disertaciji Pašić je pokazao albansku utemeljenost u Albaniji i
Kosovu, da se radi o autohtonom stanovništvu uglavnom ilirskog
prekla, koje nije nastalo na nedefinisanom prostoru već na
prostoru navedenih zemalja, Albanije i Kosova.
Kod Ibrahima Pašića odmah smo primetili talenat za onomastiku.
Kao njegov mentor, imao sam veliki problem, da mu nabavim brojne
knjige o albanskom jeziku, a želio je nabaviti sve. Albanskim
jezikom bavila su se velika lingvistička imena, poput Jokla, von
Hana, Antuna Majera, Paulija, Pedersena, Čabeja, itd. Kao i
navedenim stručnjacima, značaj albanskog jezika Pašiću nije
promakao i on mu je posvetio značajnu pažnju. O kojem se značaju
radi dovoljno je izvršiti uvid u njegovu knjigu i zaključiti da
su mnoge bosanske reči istovremeno i albanske reči, kao što je
"ljesa", "maja", "kec", "šiljeze", "baljača", brojna zajednička
imena zoonima, i tako dalje.
Knjiga Pašića velika je i značajna knjiga. To je vrlo vredna
knjiga kakva nije napisana u poslednje vreme. Ona je već ušla u
istoriju albansko-bosanskih odnosa, kao što je Ibrahim Pašić na
velika vrata ušao i u bosansku ali i albansku povijest. Vi,
Bosanci i Bošnjaci, možete biti ponosni na Ibrahima Pašića, što
imate takvog stručnjaka. Mi, Albanci, već smo mu ukazali počast
time što prevodimo njegove radove na albanski jezik i
objavljujemo u našim časopisima. Retki su stručnjaci kojima se u
Albaniji iKosovu, gde je iliristika među najrazvijenijom u
svetu, pridaje takav značaj. Promociju njegove knjige uskoro
ćemo organizovati u Prištini.
O knjizi Ibrahima Pašića može se govoriti još mnogo. Međutim,
pošto ovde vidim više promotora, ne želim uzimati previše
vremena. Još jedanput, čestitam autoru na kapitalnom naučnom
delu i izvarednoj knjizi. Posebno čestitam bošnjačkoj
istoriografiji koja je u delu Ibrahima Pašića otvorila nove i
nepoznate stranice naše zajedničke istorije. Hvala vam svima,
posebno u ime dobrosusedskih odnosa, razumevanja i naučne
saradnje Albanaca i Bosanaca, što nam je omogućio Ibrahim
Pašić."

Knjiga doc. dr. Ibrahima Pašića
O autoru:
Član našeg udruženja Ibrahim Pašić rođen je 1948. godine u
Rakitnici, općina Rogatica. Od 1956. godine živi u Sarajevu gdje
je završio osnovnu i srednju školu i diplomirao na odsjeku za
historiju Filozofskog fakulteta. Godine 1995. upisao je
postdiplomski studiji na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Magistrirao je 11. septembra 2001. godine na temu "Politički
motivi promjena antroponima i toponima u Bosni i Hercegovini".
Objavio je više pojedinačnih znanstvenih studija i tri
samostalne knjige:
1. "Zločin u Ahatovićima", Sarajevo 1993. godine
2. "Toponimska srbizacija Glasinca", Sarajevo 1995. godine
3. "Od hajduka do četnika", Sarajevo 2000. godine
Učestvovao je na brojnim naučnim skupovima i konferecijama.
Doktorirao je u Prištini na temu "Predslavenski etnički elementi
u etnogenezi Bošnjaka sa posebnim osvrtom na glasinačku ilirsku
kulturu".
Uz čestitke profesoru Pašiću na objavljenoj knjizi izražavamo
nadu da će i naše školske biblioteke nabaviti ovo djelo. Pri
tome očekujemo i angažovanje članova našeg udruženja čime bismo
dali podršku radu našeg kolege.
.................................................
Studenti historije,
arheologije i historije umjetnosti očistili nekropolu u
Vranjevićima
Studenti Filozofskog fakulteta u Sarajevu, predvođeni prof. dr.
Enverom Imamovićem, su u subotu 1. novembra 2008. godine obišli
i očistili nekropolu stećaka u Vranjevićima kod Blagaja.
Organizaciju čišćenja zaboravljenog bosanskohercegovačkog
historijskog lokaliteta preuzeo je grad Mostar i nevladine
organizacije iz Blagaja. Događaj je bio živo popraćen medijskim
kućama i štampanim medijima a projektu je pažnju posvetio i
Centralni dnevnik isti dan. Općenito gledano projekat ovoga tipa
je inovativan i jako krucijalan za historijsku nauku i
istraživanje u našoj zemlji. Kada bi se masovnije pristupilo
ovakvoj djelatnosti historijsko blago naše zemlje ne bi
propadalo ili "ugrađivalo" u privatne objekte. Ako su već mediji
našli shodnime da posvete pažnju ovome, tako bi trebale i sve
strukture vlasti kao i sve nevladine organizacije i udruženja, a
sve u cilju očuvanja identiteta ove zemlje i njenih naroda.
Upravo zato je ovaj primjer vrijedan pohvale i trebao bi biti
putokaz i drugima.

Studenti pri čišćenju

Predah i poziranje s prof. Imamovićem

Ponosni studenti kraj očišćenog stećka

Ni kiša nije smetala ovome
patriotskom činu
..............................................................
Održan stručni aktiv
nastavnika historije/povijesti Kantona Sarajevo
Dana 27. VIII. 2008. godine
u prostorijama Osnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević"
održan je redovni stručni aktiv nastavnika historije/povijesti
Kantona Sarajevo u trajnju od 10 do 12h.
Dnevni red stručnog aktiva:
1. Prezentacija projekta Obrazovanje za mir
2. Nastavni plan i program, udžbenici
3. Ogledno-ugledni sati
4. Rad Udruženja nastavnika historije/povijesti Kantona Sarajevo
5. Dogovor o posjeti Memorijalnom centru Potočari
6. Tekuća pitanja


Prizori sa stručnog aktiva
Stručni savjetnik prof. Mirsada
Baraković je prezentirala implementaciju programa Obrazovanje za
mir u nastavi historije kao i aktulne informacije vezane za
izvođenje nastave historije. Zatim se aktivu obratio prof. Kemal
Mahić, koji je upoznao nastavnike s radom Udruženja nastavnika
historije/povijesti Kantona Sarajevo u zadnjih godinu dana, kao
i potrebom da se aktivnije poradi na statusu predmeta u osnovnim
i srednjim školama. Predloženo je da se organizira na istu temu
okrugli sto, koji bi medije i javnost informisao o nepovoljnom
statusu historije u našim školama. Nakon toga je blagajnik i
sekretar Samir Hajrulahović dao finansijski izvještaj Udruženja.
Pod tekućim pitanjima je raspravljeno o radu sekcija, potrebama
bolje organizacije i povezivanja u izradi naučnih projekata,
obilasku Srebrenice i ostalim aktuelnostima vezanim za nastavu
historije u Kantonu Sarajevo.
Posebnu zahvalnost treba istaći direktorici O.Š. "Silvije
Strahimir Kranjčević", zbog ustupanja prostorija za održavanje
aktiva kao i domaćinskog dočeka uz prigodnu zakusku i
osvježenje.
Glavne smjernice programa Obrazovanje za mir možete pogledati na
našoj web stranici.
Napisao:
Hasičić Asmir
.....................................................
Seminar za nastavnike
historije u organizaciji OSC-a i Vijeća Evrope
U Sarajevu je 14. i 15. marta 2008. godine održan dvodnevni
seminar za nastavnike historije u organizaciji OSC-a i Vijeća
Evrope. Tom prilikom su održana zanimljiva multimedijalan
predavanja. Poseban osvrt se dao na mogućnost upotrebe izvora u
nastavi, kao i angažovanje svakodnevne historije u nastavi.
Organizirane su i radionice da bi se učesnici praktično upoznali
sa novim metodologijama u radu s učenicima. Seminar je održan u
hotelu "Bosnia" i bio je odlično organiziran, o čemu svjedoče i
sumarni izvještaji anketnih listića učesnika. Seminarom je
rukovodila prof. Luisa Black. Učesnici su dobili i prigodne
priručnike, koji detaljno raščlanjuju primjenu modernih metoda u
izvođenju nastave historije.

Luisa Black:
Priručnik za nastavnike historije u BiH
Dr. Robert Stradling:Multiperspektivnost u nastavi
historije
Zainteresirani mogu ove priručnike da
downloaduju sa službene stranice Vijeća Evrope u BiH
www.coe.ba
........................................................
Nastavnici historije Kantona
Sarajevo na zimskom seminaru
Prosvjetno-pedagoški zavod kantona Sarajevo, uz saradnju naučnih
institucija i pojedinaca, organizirao je tradicionalni zimski
seminar za nastavnike historije osnovnih i srednjih škola
Kantona Sarajevo.
Seminar je održan od 8. do 11.
januara 2008. godine u Neumu, uz prisustvo 230 nastavnika
historije, geografije, sociologije, filozofije i kulture
religija, u organizaciji udruženja "Narodna tehnika".
Učesnici seminara su prvo
posjetili Hutovo blato. Prisutne je o ovom prirodnom fenomenu
informisao prof. dr. Ibrahim Bušatlija, živa enciklopedija za
prostore BiH.
Učesnici su imali smještaj u
hotelu "Sunce", svi su zadovoljni izvrsnim prijemom,
raznolikošću ishrane i prijatnim smještajem.

Smještaj nastavnika u hotelu Sunce
Predavanja su bila obavezna za
sve učesnike seminara, sa pedagoško-metodološkim psihološkim
temama, koje su brižljivo izabrane da zainteresiraju sve
učesnike seminara. Izvrsnu multimedijalnu prezentaciju i
mogućnost primjene multimedije u nastavi demonstrirali su Asmir
Demir i Nermin Imamović. Tema predavanja bila je "Metode
primjene multimedija u nastavi društvene grupe predmeta".

Posjetili smo Hutovo Blato
Nisveta Njemčević je prezentirala temu iz geografije "Turistička
valorizacija svih objekata koji su utjecali na umjetnost
Sarajeva od postanka do danas".
Drugog dana seminara održano je predavanje dr. Elvire
Duraković-Belko na temu "Vještina komuniciranja". Veliko
interesovanje izazvalo je i predavanje prof. dr. Jasmine
Babić-Avdispahić "Koncept roda-gendera, temelji problema i
prijepori".
U popodnevnim satima održano je predavanje prof. dr. saliha
Kulenovića na temu "Neki aspekti savremenog evropskog i
religijskog prostora".
Dan je završio terenskom posjetom Dubrovnika. Na povratku sa
seminara učesnici su obišli rimsko naselje Narona kod Metkovića.
Nakon toga odmorilo se na vodopadu Kravica kod Ljubuškog. U
Sarajevo su učesnici seminara došli oko 18 h.

Obišli smo i vodopad Kravica
Ovom prilikom zahvaljujemo
Prosvjetno-pegagoškom zavodu i Ministarstvu obrazovanja, koji su
nam omogućili ovaj seminar.
Sastavio: prof. Kemal Mahić
.............................................................
Obraćanje predsjednika
Upravnog odbora prof. Kemala Mahića nastavnicima
historije/povijesti:

"Historia est testis temporum, lux veritatis, vita memoriae,
magistra vitae, nuntia vetustatis." (Ciceron)
"Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene,
učiteljica života, vijesnik davnina."
Vraćam se na ovu davnu i divnu izreku mudrog Cicerona, koja je
vječna i aktuelna za sva vremena, sisteme i ideologije.
Formiranje Udruženja nastavnika historije/povijesti Kantona
Sarajevo 2007. godine je odgovor na školske reforme u bivšoj
Jugoslaviji (1975. i 1986. godine) ali i na egzistencijalno
ugrožavanje nastavnika historije u nezavisnoj Bosni i
Hercegovini. Nažalost, početkom XXI. stoljeća nastavnici
historije su prinuđeni da raspravljaju o fondu časova i
smanjenju fonda časova, o "tri historije" itd.
Nove političke i obrazovne strukture su nastavili ondje gdje su
socijalistički ideolozi stali, uvodeći nastavu historije u prva
dva razreda srednjih škola. Kontinuitet rušenja nastavljaju novi
"ideolozi" (čega?), svodeći časove historije na jednu godinu, a
u nekim školama, bez časova historije!!!
Tim svojim "vizijama" eliminiraju nacionalni predmet historiju
iz upotrebe i stvaraju "homo novus bosniacus-a", koji je
dezorijentiran, lišen identiteta i tek puki robot koji će
služiti "novom poretku". On postaje nesmisleno i nesavjesno biće
, koje će samo izvršavati volju svojih gospodara!
U ovome učestvuju dijelovi struktura pedagoških poslanika i
političara, koji ne vode računa o svome podmlatku u želji da
sačuvaju vlastite interese i fotelje. Nisu svjesni da ukopavaju
svoju sopstvenu mladost i biološki opstanak Bosne i Hercegovine.
Zato smo ljuti i na profesore historije, koji su u međuvremenu
postali direktori škola a koji učestvuju u "sakaćenju" nastave
historije. Imena su nam poznata i pitamo se jesu li oni zaista
profesori historije po zanimanju i kako su završili Filozofski
fakultet, odsjek historija? Oni su izdali sve nas a na kraju i
sebe! Zna se gdje završavaju takvi "kadrovi". Na smetljištu
historije.
Drugi ešalon "vizionara" školstva, u kome ne postoji nastava
historije, predstavljaju neki direktori škola koji se
predstavljaju imenom "Zajednica srednjih škola" Kantona
Sarajevo. Predstavljajući pragmatički politički cezarizam, šire
strah među nastavnicima historije, govoreći kako nam ne treba
suvišni historicizam u školama i kako su nam potrebne nove
tehnologije i modernizam u nastavi. To predstavljaju novi
predmeti koji su, vidi apsurda, izvedeni iz historije:
sociologija, demokratija, kultura i historija religija, etika,
historija umjetnosti itd.
Ako već postoji ovakva "Zajednica", vjerovatno veći učinak (i
jeftiniji) bi imao neki "Savjet mudrih", koji bi ispravljao
greške i zablude Ministarstva obrazovanja, Prosvjetno-pedagoškog
zavoda, Zajednice srednjih škola, Zajednice direktora osnovnih
škola, školskih odbora. Da li je nama cilj da obrazovanje bude
uspješno i svrsishodno bosanskohercegovačkom čovjeku XXI.
stoljeća? Izgleda da nije i da učenici postoje samo radi gore
navedenih struktura. Koliko pitanja!
Ali da se okrenemo budućnosti. Mi historičari imamo naučnu i
nastavnu obavezu i dužnost da se uvijek zalažemo za stalno
širenje prostora naučnog izvorišta historijske svijesti.
Historičari se moraju boriti da rezultati nauke potisnu
vannaučnu historijsku svijest na marginu. Da bi se to ostvarilo
potrebna je nastava historije u školi u kojoj će se formirati
naučno zasnovana historijska svijest i historijsko mišljenje.
Kada uporedimo naše nastavne planove i programe s planovima i
programima susjednih i evropskih zemalja, vidi se da smo očito
oštećeni!
Reduciranom nastavom historije u našoj zemlji i Kantonu Sarajevo
ne mogu se ispuniti svi oni brojni obrazovno-vaspitni ciljevi,
koji su se čak deklarativno povećali u odnosu na vrijeme kada je
nastava historije imala daleko povoljniji položaj.
"O tempora, o mores!"
Gledajući u budućnost, naši zadaci bi trebali biti:
1. osavremenjavanje nastave historije i
prilagođavanje zahtjevima XXI. stoljeća
2. borba za očuvanje statusa nastave historije u srednjim i
osnovnim školama. Protiv protivnika upotrjebiti sva raspoloživa
demokratska i civilizirana sredstva.
3. boriti se za naučni pristup u nauci i nastavi historije, bez
obzira kako naučna istina odgovara ili ne odgovara postojećem
sistemu.
4. u prvi plan izbaciti odgojnu u logu, kako bi se dao doprinos
potreban za razvoj našeg društva
5. definirati ciljeve nastave
6. uspostaviti veze s drugim školama i udruženjima historičara u
Evropi
7. pokrenuti časopis sa aktuelnim temama
8. posjećivati mjesta od historijskog značaja
9. formirati u svim školama sekcije "Mladi historičari"
10. afirmirati lokalnu historiju
11. obilaziti muzeje, arhive i biblioteke
12. korištenje modernih tehnologija i interneta
13. raditi na uspostavljanju "banke podataka", koju bi koristili
učenici, nastavnici i studenti
14. organizirati seminare i predavanja istaknutih historičara iz
BiH i regije
15. afirmirati istraživački rad, multiperspektivnost u nastavi i
različite poglede na historijske teme
16. afirmirati ulogu nastavnika historije
17. suprostaviti se "balkanizaciji" historije
18. poticati i razvijati svijest o neophodnosti jedinstvenog
udžbenika historije
19. razvijati toleranciju, humanost i zajedništvo
20. suprostaviti se zloupotrebama historije, manipulacijama i
propagandi za političke interese
Molimo sve članove Udruženja nastavnika historije/povijesti
Kantona Sarajevo, kao i ostale građane, da daju nove i drukčije
prijedloge s ciljem kvalitetnijih uslova rada i pozitivnog
doprinosa našem društvu.
|