Aktuelnosti
 

    

Aktiv nastavnika historije 27. januara 2012.

U Centru za edukaciju održan je redovni aktiv nastvanika historije/povijesti osnovnih i srednjih škola 27. januara 2012. godine. Na dnevnom redu bile su slijedeće tačke:

   -  Nastavni plan i program devetogodišnjeg obrazovanja

      za IX razred

   - analiza, osvrt  i zapažanje na užestručne uvide

   - udžbenici za VIII razred

   - rad historijskih sekcija

   - rad Udruženja nastavnika historije

   - realizirani izlet u Konjic, planirani izleti u 2012. godini

   - projekat “Sarajevo nekad i sad

   - Evidentni list i potvrde o prisustvu Aktivu

   - Razno

  Nakon osvrta stručnog savjetnika prof. Mirsade Baraković po pitanju udžbenika, nastavnih planova i programa, rada historijskih sekcija i užestručnih uvida, prisutni nastavnici su pogledali konačnu verziju multimedijalnog dokumentarnog filma "Sarajevo nekad i sad". Nakon prezentacije filma održano je glasanje za izbor novog predsjednika, zamjenika predsjednika te članova Upravnog i Nadzornog odbora. Prema broju glasova izabrana je nova uprava Udruženja:

 

 

   Predsjednik udruženja: Hasičić Asmir

Potpredsjednik: Ćerimagić Selma

  Upravni odbor:

   Imamović Nermin
   Pleho Derviša
   Pamuk Alma
   Mrđa Smilja
   Daguda-Torlaković Arna
   Mašić Nijaz
   Zuko Aida

  Nadzorni odbor:

   Potur Suad
   Šahinagić Esada
   Rovčanin Behudin

  Nakon glasanja prisutni nastavnici su preuzeli svoje kopije DVD-ova sa konačnim projektom "Sarajevo nekad i sad" za prezentacije u svojim školama. Troškove kopiranja filma preuzelo je Udruženje.

.......................................................................

Izlet članova Udruženja u Konjic

   U subotu 8. oktobra 2011. godine članovi Udruženja nastavnike historije Kantona Sarajevo posjetili su Konjic i Boračko jezero. Nakon posjete Titovom atomskom skloništu kod Konjica članovi Udruženja su posjetili Boračko jezero, a potom su se vratili u Konjic gdje su posjetili Zavičajni muzej i rodnu kuću Zuke Džumhura.

U Titovom bunkeru

.......................................................................

Prijedlog rasprave o ulozi i mjestu nastave historije u vaspitno obrazovnom procesu u osnovnoj školi, gimnaziji, srednjim stručnim školama i na fakultetima

  Polazeći od konstatacije da je nastava historije u vaspitno-obrazovnom procesu u Bosni i   Hercegovini uvijek imala značajno mjesto, njena marginalizacija posljednjih godina je utjecala na činjenicu da su Odbor za historijske nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, svjesni postojećeg stanja,  inicirali održavanje rasprave o ulozi i mjestu nastave historije u vaspitno obrazovnom procesu u osnovnoj školi, gimnaziji, srednjim stručnim školama i na fakultetima. Organizator ovog skupa je Filozofski fakultet u Sarajevu, a njegov cilj je da se konstatira trenutno stanje i ponudi mogućnost da se ono, uz adekvatnu pomoć nadležnih institucija, promijeni. 

            Na ovom skupu bi učestvovali predstavnici sljedećih institucija:

- Odbor za historijske nauke ANU BiH

- Filozofski fakultet u Sarajevu – Odsjek za historiju

- Institut za istoriju Sarajevo

- Orijentalni institut Sarajevo

- OSCE – Odjel za obrazovanje

- Ministarstvo civilnih poslova

- Federalno ministarstvo za obrazovanje i nauku Mostar

- Ministarstvo za obrazovanje i nauku KS

- Ministarstvo obrazovanja RS

- Prosvjetno-pedagoški zavod Mostar

- Prosvjetno-pedagoški zavod KS

- Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta u  Tuzli

- Fakultet humanističkih nauka Mostar

- Sveučilište u Zapadnom Mostaru

- Odsjek za istoriju Filozofskog fakulteta Banja Luka

 

            Skup bi počeo obraćanjima organizatora te predstavnika ministarstava. Zatim bi bili saopćeni referati, nakon kojih bi se vodila diskusija. Na kraju skupa bi bili donijeti zaključci, koji bi bili upućeni nadležnim političkih tijelima.

 Mjesto i uloga nastave historije u obrazovnom procesu u Bosni i Hercegovini

  Proces disolucije SFR Jugoslavije i njegove posljedice imali su krupne posljedice na stanje bosanskohercegovačke historiografije, historiografije jugoistočne Evrope, pa i šire, a kao posljedica toga povećan je interes za prošlost i traženje u njoj odgovora na aktualna zbivanja. U tom razdoblju u Bosni i Hercegovini, a također i u njenom susjedstvu,  historijska nauka pretvorila se u instrument aktualne politike, pa je nestalo mjesta za kritičke analize historijskih izvora i njihovo objektivno vrednovanje i interpretiranje. Većim dijelom historijskoj nauci su se nudile manje ili više uspješne kompilacije već datih rješenja, prilagođavajući ih trenutnim političkim i ideološkim obrascima. 

 

Nastava historije u osnovnoj školi, gimnaziji i srednjim stručnim školama

 U posljednje dvije decenije evidentno je da su politički ciljevi našli svoje mjesto i u obrazovnom procesu. Etnocentričnim postavkama krajnji cilj je predstavljala marginalizacija ili čak potpuno uklanjanje povijesnog identiteta Bosne i Hercegovine. To je posebno bilo jedan duži period izraženo u školskim udžbenicima za osmogodišnje i srednjoškolsko obrazovanje. Uz pojačan angažman međunarodne zajednice nakon 1998. godine pokrenut je proces koji je trebao otkloniti postojeće nedostatke, što je realizirano u nekoliko faza. Prvo je trebalo otkloniti uvredljive sadržaje iz udžbenika, a zatim i nestručne interpretacije. Od 2004. godine, kada je uz pomoć OSCE-a obrazovana komisija na državnom nivou za izradu smjernica za buduće školske udžbenik, nastupila je nova faza koja je trebala rezultirati usklađenim nastanim planovima i programima. Međutim, nastava u Bosni i Hercegovini se izvodi po tri nacionalna programa.

Pored razdvajanja historiografije razdvajaju se i učenici. Ulazak u XXI stoljeće sa “dvije škole pod jednim krovom” u vrijeme globalizacije i evropskih integracija je anakronizam koji nema primjera u današnjoj Evropi.

            U obrazovnom procesu predmet historija je uvijek imao značajno mjesto. Međutim, ako se uporede sadašnji Nastavni planovi i programi za devetogodišnje obrazovanje za osnovnu školu u Hrvatskoj, Srbiji, Republici Srpskoj i Federaciji BiH, vidi se da se nastava historije u Hrvatskoj i Srbiji  izvodi u četiri razreda (VI, VII, VIII i IX) sa ukupnim fondom od osam sati, u RS sedam a po NPP na hrvatskom jeziku 8 sati  te po NPP na bosanskom jeziku 6 sati. Smanjivanje broja sati nastave je imalo za posljedicu da nastavnici postojeću normu sati mogu realizirati radom u tri različite škole.

            Jedno od vrlo važnih pitanja je i udžbenička literatura. Više godina je evidentan problem da za srednje stručne škole nema udžbenika, a nadležne institucije se prema tome odnose kao da to nije njihov problem.

            Posebnu pažnju potrebno je posvetiti stručnoj ocjeni udžbenika. Za recenzente je potrebno birati osobe iz uže stručne oblasti, što nije bila dosadašnja praksa.

            Značajnu pažnju bi svakako trebalo posvetiti stručnom usavršavanju nastavnika, za šta je potreban dobro osmišljeni koncept, koji će dati značajan doprinos toj namjeri. Pitanju organiziranja seminara, javnih tribina i aktivnosti strukovnih udruženja bi također trebalo posvetiti značajnu pažnju.

           Pitanju u kojoj mjeri mediji imaju ulogu u kreiranju javnog mnijenja, posebno kada je riječ o historiji, trebalo bi posebno posvetiti pažnju. Pri tome treba insistirati na objektivnom i stručnom tumačenju tema koje su predmet razmatranja.   

 

Nastava historije na fakultetu

 Uvođenja bolonjske koncepcije studija u Bosni i Hercegovini  bilo je motivirano namjerom ubrzanog priključka evropskom sistemu visokog obrazovanja. Bez zakonskih i materijalnih uvjeta brzo se pokazalo da se u taj proces ušlo prebrzo što je ostavilo niz negativnih posljedica.  Analizom bolonjske koncepcije studija na fakultetima na kojima se izvodi nastava historije vidljivo je da su u primjeni koncepti studija 3+2, 4+1, a za iduću akademsku godinu se najavljuje i studij 5+0.

            Primjena nove koncepcije studija je ujedno znatno opteretila nastavnike i saradnike. Prema normativima u okviru 40-satne sedmice nastavnicima i saradnicima je za naučni rad planirano 6 sati a za nastavu i druge nastavne obaveze 34 sata. Time se univerzitetski profesori i saradnici po svojim obavezama izjednačavaju sa nastavnicima osnovne i srednje škole.

            Poseban problem predstavlja minimalno izdvajanje sredstava za naučni rad – izradu magistarskih i doktorskih teza, učešće na naučnim skupovima ili studijske boravke u inostranstvu.     

         Studij historije više nije atraktivan u mjeri u kojoj je to bio ranije. Vidi se to po profilu upisanih studenata jer ih je vrlo malo sa završenom gimnazijom. Uglavnom su to učenici sa završenim srednjim stručnim školama u kojima nastavu iz historije imaju jednu godinu pa na studij dolaze sa vrlo malo znanja.

            Nastavni planovi i programi nisu usklađeni pa bi tom pitanju trebalo posvetiti više pažnje.

 Na osnovu navedenih činjenica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu će u četvrtak, 12. maja 2011. sa početkom u 10.00 sati biti organizirana jednodnevna rasprava, na kojoj bi se trebalo registrirati trenutno stanje i ponuditi rješenja, koja bi u  znatnoj mjeri otklonila postojeće nedostatke i unaprijedila vaspitno-obrazovni proces.

Cijeneći Vaš dosadašnji angažman i intelektualna interesovanja, Organizacioni odbor ima čast  pozvati  Vas  da  sudjelujete  u  radu  Skupa  i  na  taj  način doprinesete  njegovom  uspješnom  održavanju.

            Unaprijed se zahvaljujemo.

.......................................................................

Našem radnom kolegi in memoriam

     (Dnevni Avaz, 28. januar 2010. godine)

.......................................................................

Izlet članova Udruženja  u Kraljevu Sutjesku i Fojnicu

 U subotu 25. septembra 2010. godine članovi aktiva historije i Udruženja nastavnika historije Kantona Sarajevo su obavili cjelodnevni izlet u Kraljevu Sutjesku i Fojnicu. U Kraljevoj Sutjesci su obišli samostan sa muzejskom zbirkom i bibliotekom te Fatihovu džamiju i Duspare kuću. Također su obišli i ostatke kraljevske rezidencije. Nakon obilaska je u Turističkoj zajednici Kraljeve Sutjeske  serviran ručak sa odličnim specijalitetima iz ovoga kraja. Nakon ručka članovi Udruženja su obišli i samostan u Fojnici sa bogatom zbirkom knjiga i muzejskih eksponata. Izlet je bio jako ugodan za sve članove Udruženja, koji su mogli da kombinuju druženje sa uživanjem u kulturno-historijskim ljepotama naše zemlje.

 

Dolazak u Kraljevu Sutjesku ( + Samir Hajrulahović, vrijedni organizator izleta)

Pred džamijom sultana Fatiha

Pred samostanom u Kraljevoj Sutjesci

Poziranje sa kraljicom Katarinom

Slušanje predavanja o povijesti Kraljeve Sutjeske i franjevačkog reda

Pred samostanom u Fojnici

..................................................................

In memoriam: prof. dr. Ilijas Hadžibegović

Odlazak velikog profesora (preuzeto sa web stranice nezavisnog časopisa "Dani")

Ilijas Hadžibegović, redovni profesor Filozofskog Fakulteta u penziji, umro je u Sarajevu u 72 godini života. Prof. Hadžibegović je jedan od najvažnijih bosanskohercegovačkih historičara, a generacije njegovih studenata ga pamte kao odličnog pedagoga. Napisao je dvije knjige; Postanak radničke klase u BiH i njen razvoj do 1914. godine i BiH gradovi na razmeđu između 19. i 20. stoljeća. Objavio je više od stotinu naučnih radova. Ako se postignuće jednog naučnika mjeri brojem citata u stručnoj literaturi, prof. Ilijas Hadžibegović je u samome vrhu. Bio je direktor Instituta za istoriju BiH, dekan OUR-a za Filozofiju, Filozofskog Fakulteta u Sarajevu, šef Odsjeka za Postdiplomske studije istorije, član Istorijskog arhiva BiH, član Bošnjačkog Instituta.

Kada sam ga upoznala, prije otprilike 40 godina, tek je bio doktorirao. Ono što sam tada pogrešno protumačila kao stidljivost mladoga stručnjaka, bila je ustvari učtivost. To je bila i ostala jedna od glavnih ljudskih karakteristika prof. dr. Ilijasa Hadžibegovića. Poštovao je druge, što ne znači da je nekritički cijenio sve i svakoga.

Naši stari kažu da svako od nas svoj odgoj ponese od kuće. Prof. Ilijas Hadžibegović bio je iz ugledne bugojanske porodice, nekadašnjih zemljoposjednika, a zatim i dokazanih antifašista. Prof. Ilijas Hadžibegović nikada nije pao u iskušenje da plemenitost zamijeni arogantnošću, nije brkao bahatost za kompetenciju. Njegovi studenti su ga voljeli i cijenili, a njegove kolege su ga uvažavale.

U građenju imena jednog od uvaženih stručnjaka za historiju Bosne i Heregovine osamnaestog i devetnaestog vijeka, nije bilo ničega instant, niti jedan redak nije bio popuštanje političkom trenutku, ništa nije bilo urađeno naprečac, niti jedan ustupak nije napravljen karijerističkim motivima. Prof. Ilijas Hadžibegović ništa nije ovjerio ili potpisao da bi unovčio. Njegovo ime je mjera kompetentnosti, dosljednosti i poštenja prema sebi i svome pozivu.

Svoju karijeru profesora, stručnjaka i odličnog pedagoga gradio je višegodišnjim upornim radom. Bio je temeljan, vrijedan i imao je talenta. U osnovi onoga što je pisao i potpisivao bilo je dugotrajno istraživanje, strasno kopanje po zaboravljenim dokumentima, prašnjavim arhivama raznih evropskih gradova, a zatim upoređivanje, analize i zaključivanje.

Političke obaveze ga nisu zanimale ali je imao jasan politički stav. Rado je citirao Metternicha koji je izjavio da "čovjek koji pravi historiju nema vremena da je piše". Prof. Hadžibegović svoja uvjerenja nije prilagođavao društvenim promjenama, bio je principijelan i dosljedan, u profesionalnom i privatnom životu.

Bio je bečki student, i u vrijeme posljednjega rata iz te evropske prijestolnice ozbiljno su se brinuli za svoga profesora, pokušavali su na razne načine da ga privole da napusti ratno Sarajevo, činilo im se važnim da tako dragocjenog istraživača izbave i spasu. Kada se već nazirao kraj rata u BiH, prof. Hadžibegović je prihvatio poziv i otišao u Bečki historijski arhiv. Ono što je radio prethodnih godina svoje karijere: otkrivanje, utvrđivanje i analiza historijskih činjenica, rat je samo još više učinio značajnim, još više naglasio potrebu da taj rad nastavi. Njegova stručnost i znanje bili su dragocjeni u dokaznom postupku pred Haškim sudom.

Ono što sam zapamtila iz rijetkih kontakata u toku rata bilo je čuđenje pred zlom. Pošten i uljudan, kakav je bio, prof. Ilijas Hadžibegović nikako nije mogao da shvati zlo koje je provalilo iz jednoga dijela nekadašnjih prijatelja, kolega i sugrađana.

   Azra Nuhefendić

.................................

Održana konferencija “ Historija za budućnost”

 U organizaciji Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu je 11. i 12. novembra 2009. godine, održana konferencija pod nazivom” "Historija za budućnost-ka pomirenju kroz obrazovanje”.

Konferenciju je otvorio  veleposlanik Vladim Igorevich Kuznetsov, zamjenik šefa Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, koji je izrazio zadovoljstvo  zbog prisustva i otvaranja konferencije koja je okupila veliki broj međunarodnih, regionalnih i lokalnih stručnjaka iz oblasti izvođenja nastave historije i predstavnika obrazovnih institucija iz svih dijelova Bosne i Hercegovine.

Naglašeno je da, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini pruža podršku realizaciji brojnih aktivnosti u Bosni i Hrecegovini, radi promovisanja reforme obrazovanja.

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, zajedno sa svoja dva glavna partnera: Vijećem Evrope i Institutom Georg-Eckert za međunarodno istraživanje u oblasti izrade udžbenika, dosad je pružila podršku mnogim inicijativama, kako bi osigurala da učenici, učeći historiju razvijaju poštovanje prema različitostima, osjećaj tolerancije i otvorenu znatiželju prema narodima u njihovoj zemlji, u regiji i u svijetu.

Cilj konferencije bio je konsolidacija napretka ostvarenog  u oblasti izvođenja nastave historije od 1999. godine.

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini  posebno se zahvalila vladama Francuske i Mađarske, koje su velikodušno pružile potporu realizaciji ovoga projekta.

Nakon pozdravnog obraćanja Vadim Kuznesova, Esme Hadžagić ministrice civilnih poslova Bosne i Hercegovine i predstavnika ambasada Mađarske i Francuske u Bosni i Hercegovini, prisutnima se obratila  i Tatiana Minkina-Milko, zamjenica šefa Odjela za historiju Vijeća Evrope, te govorila o podučavanju historije u konfliktnim i postkonfliktnim područjima.

 U prvom panelu konferencije o važnosti prošlosti u sadašnjosti ( istraživanju identiteta, različitosti i vrijednostima kroz podučavanje historije) govorili su Falk Pingel, Alan McCully i Elena Haviv.

 Na konferenciji je bilo govora i o trenutnom stanju reformi u pogledu podučavanja historije u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hercegovini ( Snježana Koren, Hrvoje Klasić –Hrvatska, Mire Mladenovski –Makedonija, Radovan Popović-Crna Gora, Edin Veladžić-Bosna i Hercegovina), a akcenat je stavljen na:

 -pisanje i reviziju udžbenika,

-izdavanje udžbenika,

-reformu Nastavnog plana i programa za historiju,

-obuku nastavnog osoblja,

-ulogu udruženja nastavnika historije,

-projektima u jugoistočnoj Evropi ( CDSEE, EUROCLIO, GEI...).

U sljedeća tri panela drugog dana konferencije, svoje izlaganje imali su Claude Kieffer, Marina Bowder iz Misije OSCE-a, Heike Karge i Katarina Batarilo, koje su govorile o pisanju i ocjenjivanju udžbenika, i ulozi nastavika, Alan McCully o podučavanju historije u podjeljenim zajednicam, Elena Heviv iz Dječijeg pokreta za kreativno obrazovanje iz New Yorka. O analizi Nastavnog plana i programa u Bosni i Hercegovini govorio je prof. Edin Radušić sa odsjeka za historiju u Sarajevu, a prof. Husnija Kamberović ( Sarajevo) i prof. Boro Bronza ( Banja Luka) o najnovijim tedencijam u historiografiji  Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana.

 Na kraju konferencije je naglašeno da se treba i dalje raditi na obuci nastavnika historije, da projekte koje rade u državi imaju podršku, a ne pritisak, posvetiti pažnju multiperspektivnosti, Nastavni plan i program iz historije treba poticati mlade ljude da razumiju prošlost i da suosjećaju sa žrtvama iz prošlosti, povezati prošlost sa sadašnjošću, otvoriti priču o prošlosti, te raditi na donošenju  jedinstvenenog Nastavnog plana i programa.

 Ćerimagić Sema

...........................................

Održan stručni aktiv nastavnika historije/povijesti

 U srijedu, 20. januara 2010. godine održan je stručni aktiv nastavnika historije/povijesti osnovnih škola Kantona Sarajevo. Na aktivu je promoviran projekat "Sarajevo nekad i sad", kojeg su u školskoj godini 2008./2009. realizirali nastavnici-voditelji historijskih sekcija.

Stručnu redakciju, koja je ujedno i autor tekstova koji su korišteni u projektu, su činili Bašić Elvira, Ćerimagić Selma, Hajrulahović Samir, Petković Aida i Šahinagić Esada. U projektu je korišten i pjesnički materijal, koji govori o Sarajevu a čiji je autor Žugor-Šalaka Edina. Tehničku obradu projekta uradili su Imamović Nermin i Hasičić Asmir. Treba pohvaliti i trud učenika koji su čitali tekst u pozadini: Bešlagić Selma i Cocalić Eldin iz Osnovne škole "Behaudin Selmanović" te Bekan Alem i Brekalović Hana iz Osnovne škole "Malta".

Od materijala koji su prikupljeni u radu sekcija napravljen je vid dokumentarnog filma koji sažima kompletnu historiju Sarajeva od najstarijih vremena do danas. Slajdove iz prošlosti Sarajeva interaktivno objašnjavaju učenici-voditelji. Film traje 40 minuta i idealan je za prezentacije đacima u toku jednoga školskog sata. Nakon projekcije konstatovano je da je projekat izvršio svoj cilj i postigao uspjeh te da bi se, uz manje ispravke i izmjene, mogao komercijalizirati na nivou škola Kantona Sarajevo a preko Udruženja nastavnika historije/povijesti Kantona Sarajevo.

Prizori sa prezentacije projekta "Sarajevo nekad i sad"

 Nakon prezentacije obavljen je svečani ispraćaj tri člana Udruženja koji su otišli u mirovinu i njima su uručeni prigodni pokloni.

 Nastavilo se sa tekućim dnevnim redom u kome je stručni savjetnik prof. Baraković Mirsada ponovno potvrdila da se u izvođenju nastave historije u 6. razredu devetogodišnjeg obrazovanja ne obrađuje nastavna tematika Bosna i Hercegovina u prethistoriji. Potvrđen je dogovor sa prošlog aktiva da se te nastavne jedinice obrađuju odmah na početku 7. razreda devetogodišnjeg obrazovanja. Također su utvrđeni prijedlozi za ostale razrede devetogodišnjeg obrazovanja. U nastavku se stručni savjetnik osvrnula na održane ogledne časove, uviđaje sa posjeta stručnog savjetnika te radu 11 novih pripravnika.

Pod tekućim pitanjima je rezimiran rad Udruženja, iznešen finansijski izvještaj i razgovarano o eventualnim posjetama udruženja i drugim važnim kulturno-historijskim lokacijama u Bosni i Hercegovini.

Prizori sa stručnog aktiva

 

Posjeta članova Udruženja nastavnika historije Kantona Sarajevo Memorijalnom centru Potočari i Srebrenici

  O posjeti Udruženja historičara Kantona Sarajevo Memorijalnom centru Potočari i Srebrenici bilo je govora još prošle godine. Konačno, 26. septembra 2009. godine, u subotu, organizirana je posjeta ovome značajnom spomeniku genocida i agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tridesetak nastavnika historije je krenulo ispred Zemaljskog muzeja u 8 sati ujutro a poslužilo nas je izuzetno lijepo vrijeme. Prema Srebrenici smo krenuli preko Romanije i za tri sata došli na područije općine Srebrenica. U autobusu nam je golgotu srebreničkog naroda opisivao profesor Mašić Nijaz , koji je i sam bio sudionik marša smrti iz Srebrenice u julu 1995. godine. Profesor Mašić nam je pripremio i historijski rad na temu Srebrenice od najstarijih vremena do danas, sa posebnim akcentom na događanja vezana za srebrenički genocid (download rad prof. Mašića).  Prije Srebrenice smo se zaustavili u Konjević Polju da obiđemo simbol ponosa i dostojanstva naše zemlje, kuću nane Fate Orlović, koja se godinama bori da iz svoga dvorišta ukloni nelegalno izgrađenu pravoslavnu crkvu.

 

  Kod kuće nane Fate u Konjević Polju (i nelegalno izgrađena crkva)

  Zatim smo došli u Memorijalni centar Potočari gdje je ukopano na hiljade žrtava srebreničkog genocida. Sam prizor Memorijalnog centra ostavio je na sve nastavnike historije dubok dojam i izazvao nevjericu da je takva, sistematski izvršena monstruoznost,  moguća da postoji kod ljudskih bića.

 

Memorijalni centar Potočari

Dies nefastus ("kobni dani") genocida u Srebrenici

Spomen kamen na broj ubijenih u genocidu u Srebrenici, brojka nije konačna...

Nastavnici historije obilaze mezarje šehidima poginulim u srebreničkom genocidu

Popis do sada poznatih žrtava srebreničkog genocida

  U kompleksu Memorijalnog centra Potočari, ispod kupole mesdžida, poslušali smo jednosatno predavanje o genocidu u Srebrenici, gdje smo saznali brojne nove informacije o ovom genocidu i imali mogućnost da postavimo pitanja i dobijemo odgovore na sve što nas interesuje o ovom genocidu.

Članovi Udruženja, zajedno sa veteranima domovinskog rata 1991. iz Slovenije i Udruženjem antifašista iz Zenice slušaju predavanje

Zajednička fotografija članova Udruženja u memorijalnom centru

  Nakon predavanja, članovi Udruženja su pogledali izložbu slika o srebreničkom genocidu fotografa Tarika Samaraha te posjetili Spomen sobu genocida u Srebrenici. Posjeta Memorijalnom centru završila je gledanjem dokumentarnog filma o srebreničkom genocidu u trajanju od pola sata.

Jedna od slika sa izložbe Tarika Samaraha

Posjeta Spomen sobi...

Natpis u knjizi Spomen sobe koji je ostavljen u ime članova Udruženja historičara...

Obilazak Spomen sobe srebreničkog genocida

  Nakon obilaska Memorijalnog centra članovi Udruženja su se uputili u Srebrenicu da se odmore i okrijepe u gradskoj aščinici. Odmor i obilazak Srebrenice (dio članova se uputio i na Guber) trajao je 2 sata i u 16h smo krenuli nazad za Sarajevo, ali ovoga puta udobnijim putem preko Kladnja. U Sarajevo smo stigli oko 19:30h. Putovanje u Srebrenicu je bilo pravo osviješćenje članova da se ovaj historijski dokaz genocida ne smije zaboraviti niti potiskivati u stranu, te da ova destinacija treba da bude prioritet u izvođenju đačkih izleta ili izleta unutar školskih aktiva.

Odmor u Srebrenici...

....................................................................

ODRŽAN STRUČNI AKTIV ZA NASTAVNIKE HISTORIJE SREDNJH I OSNOVNIH ŠKOLA

U četvrtak, 14. januara 2008. godine, održan je stručni aktiv nastavnika historije srednjih škola u prostorijama muzeja Prve gimnazije. Sutradan, 15. decembra 2008. godine, u prostorijama Centra za edukaciju, održan je stručni aktiv za nastavnike historije osnovnih škola. Oba aktiva su imala zadovoljstvo da poslušaju izvaredno predavanje prof. dr. Envera Imamovića o obiteljskom stablu bosanske vladajuće dinastije Kotromanića.

Profesor Imamović prezentuje svoje obiteljsko stablo Kotromanića 

Profesori historije srednjih škola, zima nije smetala zanimljivom izlaganju

U svom izlaganju prof. Imamović je dao osvrt na historijat srednjovjekovne bosanske države i prezentirao dugogodišnji rad-porodično stablo bosanske dinastije Kotromanića, koje je, preme riječima autora, lična karta Bosne, jedinstveno djelo, gdje je na jednom mjestu slikovno i tekstualno prikazana prošlost Bosne od skoro 700 godina, a značaj ovog porodičnog stabla, je i taj, što je historija srednjovjekovne Bosne pokmaknuta za skoro 200 godina niže. Profesor Imamović je na osnovu dokumenata, do kojih je došao u svom istraživačkom radu, našao podatak da prvi sponen jednog bosanskog vladara datira iz 986.godine. Iako je na porodičnom stablu slikovno prikazano 14 vladara, u tekstu je spomenuto preko 70 vladara. Na stablu su od korijena prema vrhu krošnje uneseni svi vladari i vladarice sa ostalim članovima dinastije koji su vladali Bosnom kroz razdoblje od skoro 700 godina. Sa strana je po sedam portreta nekih od njih. Radi se o autentičnim portretima sačuvani na novcima, voštanim državnim pečatima, kamenim i metalnim spomenicima te na uljanim platnima.

Ovo genealološko stablo govori i o veoma bitnoj činjenici, a to je, da je Bosna imala svoju dinastiju (korjenita dinastija Bosne), a dinastija u svakoj zemlji podrazumijeva državu, a to znači dvor, državne službe, diplomaciju, novac, pismo, grb, te ovo stablo dinastije Kotromanaića je veoma bitno za odbranu historijske istine o državnoj egzistenciji Bosne u srednjem vijeku, te kontinuiranosti banovinske i kraljevske vladavine u srednjovjekovnoj Bosni.
Prof. dr Enver Imamović je naglasio kako je na ovom projektu radio dugi vremenski period, naglasivši kako je to bio zahtjevan posao jer nije radio na jednom mjestu.
Ilustracije i dizajn porodičnog stabla "Bosanska dinastija Kotromanića" uradili su Nedžad Čmajčanin i Mirza Ibrahimpašić.

Rezime aktiva održanog s nastavnicima srednjih škola (prof. Selma Ćerimagić):

Dnevni red:
1. Predavanje-tema „Bosanska dinastija Kotromanića“, predavač prof.dr. Enver Imamović

2. Osvrt na uži stručni nadzor

3. Izborna nastava

4. Upotreba multimedije u funkciji podizanja kvaliteta nastave historije


5. Rad Udruženja nastavnika/profesora historije Kantona Sarajevo U nastavku stručnog aktiva prisutnim profesorima obratila se savjetnica za historiju prof. Mirsada Baraković, koja je dala kratki osvrt na uži stručni nadzor nad nastavnicima i profesorima historije, čije je nastave sate posjećivala u toku prvog polugodišta.

Naglašeno je, da se profesori moraju malo više aktivirati u pogledu održavanja ogledno-uglednih sati, na koje treba pozvati savjetnika, kao i profesore historije iz drugih škola, te da realizacija tih nastavnih sati ne ostaje samo na nivou stručnog aktiva Škole.

Za izbornu nastavu je naglašeno da se profesori pridržavaju Nastavnog plana i programa , po kojem se trebaju realizirati predviđene nastavne jedinice, te da se savjetniku dostavi raspored sati izbornog predmeta historije, radi posjete istih u drugom polugodištu.

U nastavku stručnog aktiva bilo je riječi i o upotrebi multimedije u nastavi historije, koja svakako predstavlja poboljšanje nastavnog procesa- laške shvatanje nastavnog gradiva od strane učenika, animiranje za rad i kvalitet nastavnog sata.

Bilo je riječi i o radu Udruženja nastavnika/profesora historije Kantona Sarajevo, te da se nastavnici malo više uključuju u rad web stranice Udruženja sa svojim prilozima- radovima, prezentacijama sa nastavnih sati.

Preko 70 zainteresiranih slušalo je pažljivo izlaganje

Profesor Imamović izazvao je oduševljenje i kod nastavnika osnovnih škola

..................................................................................

Knjiga "Foča 1992.-1995., žrtve genocida" magistra Rasima Halilagića

Prošle godine iz štampe je izašla knjiga "Foča 1992.-1995., žrtve genocida", magistra Rasima Halilagića, profesora Gimnazije na Dobrinji i predsjednika našeg Udruženja. Ova knjiga je rezultat dugogodišnjih istraživanja prilikom kojih je autor obavio preko hiljadu razgovora sa preživjelim svjedocima, mnogim braniteljima i predstavnicima vlasti.

U uvodnim poglavljima knjige magistar Halilagić je predstavio teritorijalnu i političku organizaciju općine Foča, podatke o stanovništvu prema popisu iz 1991. godine, te pripreme za agresiju i okupaciju grada u aprilu 1992. godine. Glavni dio knjige obuhvata osnovne podatke o 2268 žrtava genocida u općini Foča u periodu 1992.-1995. godine. Osnovni podaci o žrtvama sadrže ime i prezime, godinu rođenja, zanimanje, datum i mjesto smrti. Agresor je ubijao gotovo sve što mu je palo u ruke, bez obzira na spol, godine starosti, bolest...

Ubijeno je 74 djece, 517 žena i 1677 muškaraca. Preko šezdeset godina imale su 284 žene i 293 muškarca. Podaci o žrtvama su razvrstani po pojedinim mjesnim zajednicama i selima. O svakoj mjesnoj zajednici dati su osnovni podaci o položaju, broju stanovnika, kao i o događajima koji su prethodili agresiji i genocidu.

Dio svoje knjige magistar Halilagić je posvetio uništavanju vjerskih i kulturnih objekata u fočanskoj općini, uz genocid je dokazan i urbicid, koji je sistematski vršen u fočanskoj općini. Sve fočanske džamije, mektebi i ostali objekti Islamske zajednice su porušeni, kako u gradu tako i okolnim selima.

Magistar Halilagić piše i o odgovornima za zločine u Foči. U knjizi su dati podaci samo o onima čija je krivica već dokazana pred sudom u Hagu i domaćim sudovima, kao i oni za koje se smatra da su najodgovorniji za zločine u Foči. Interesantan dio ove knjige je posvećen pojedincima iz srpskog naroda, koji su pomagali i spašavali svoje komšije Bošnjake od ubistava, silovanja i mučenja.

Knjigu je izdao Institut za istraživanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Knjiga predstavlja važan segment u istraživanju historije genocida u BiH 1992.-1995. i trebala bi naći mjesto u svim obrazovnim institucijama naše zemlje. Uz čestitke kolegi Halilagiću na objavljenoj knjizi, želimo mu puno sreće i uspjeha u budućem radu.

Naslovna strana knjige magistra Halilagića

Panorama Foče iz 1975. godine

Aladža džamija u Foči, uništena u barbarskom činu agresije ne BiH

Autor mr. Halilagić Rasim

O AUTORU:

Magistar Rasim Halilagić rođen je u Goraždu. Odrastao je u Sarajevu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te Pegagošku akademiju, odsjek razredne nastave. Godine 1972. diplomirao je na odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Nakon završetka fakulteta radio je u Foči kao nastavnik historije u osnovnoj školi. Trinaest godina bio je direktor osnovne škole "Boriša Kovačević" u Jabuci. U periodu 1988.-1992. godine bio je direktor Muzeja fočanskog perioda NOR-a. Od 1993. godine živi u Sarajevu i radi u Gimnaziji Dobrinja. Magistrirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Do sada je objavio tri knjige:

1. Partizanski pečatorezac iz sela Orahovice

2. Bosna i Hercegovina i Crna Gora (1790.-1918.): teritorijalno formiranje u svjetlu međusobnih političkih odnosa

3. Foča 1992.-1995. žrtve genocida

U štampi mu je knjiga "Djeca Dobrinje-žrtve agresije".

..............................

PROMOCIJA KNJIGE DOC. DR. IBRAHIMA PAŠIĆA "PREDSLAVENSKI KORIJENI BOŠNJAKA"

U četvrtak, 20. novembra 2008. godine u Svečanoj sali Doma oružanih snaga Bosne i Hercegovine promovisana je knjiga doc. dr. Ibrahima Pašića "Predslavenski korijeni Bošnjaka". Promotori knjige bili su akademik prof. dr. Muhamed Filipović, prof. dr. Jahja Drančoli, prof. dr. Ahmed S. Aličić, prof. dr. Dževad Jahić, doc. dr. Ibrahim Kajan i Hasib Muhović.

Prizor sa promocije knijge doc. dr. Ibrahima Pašića

Pozivnica za promociju knjige

Knjiga "Predslavenski korijeni Bošnjaka" prerađena je i dopunjena Pašićeva doktorska disertacija. Svi promotori su se pohvalno izrazili o samom autoru i knjizi. Akademik Filipović je istakao da je riječ o autoru koji otvara nove pristupe izučavanju historiografije. Pašićeva metoda je prije svega naučna, neopterećena nacionalnim. Profesor Filozofskog fakulteta u Prištini Jahja Drančoli je naveo da je Pašić istražujući korijene Bošnjaka otkrio da su ti korijeni istovijetni sa albanskim tj. ilirskim. U svom promotivnom govoru prof. Drančoli je između ostalog rekao:

"Poštovana gospodo. Poštovani članovi Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca. Poštovani potpredsjedniče Akademije i nauka BiH. Poštovani članovi udruženja Albanaca u Sarajevu. Poštovane kolege i prijatelji. Poštovani autore Ibrahime Pašiću. Prije svega, dozvolite da vas sviju pozdravim i da izrazim svoje zadovoljstvo što mi je ukazana čast da danas budem u vašem gradu, u kojem sam prvi put, i da budem promotor knjige koju promovišemo...

Autor knjige, Ibrahim Pašić, već je dobro poznat u albanskoj naučnoj sredini. Doktorant je našeg Filozofskog fakulteta u Prištini, a njegova knjiga "Predslavenski korijeni Bošnjaka" prerađena je i dopunjena doktorska disertacija, u čijoj izradi sam učestvovao kao Pašićev mentor...

Pašićeva disertacija nastala je u vrlo teško vreme, posle rata i nemilih događanja kroz koja ste i vi prošli. Rane srpske agresije na Kosovo bile su još uvek sveže i trebalo je imati hrabrosti i iz Sarajeva dolaziti u Prištinu. Još uvek je vladala nesigurnost. Međutim, Pašić je imao hrabrosti da se upusti u sve ovo, i dolazio je u Prištinu više puta...

Pašića nije bilo strah, i hoću da kažem da se radi o vrlo hrabrom čovjeku i još hrabrijem naučniku. Još veća hrabrost bila je upustiti se u lingvistička i onomastička proučavanja istorije našeg albanskog jezika, koji je težak i još uvek nedovoljno istražen. Na tom polju, Pašić je pokazao zavidnu erudiciju, znanje i umeće da rešava najteže onomastičke probleme. Sa zadovoljstvom mogu reći, i to našem Filozofskom fakultetu u Prištini služi na čast, za kratko vreme izrastao je u cenjenog stručnjaka. Zato je članstvo u komisiji za njenu ocenu i odbranu, predložena najvećim ilirolozima, Aleksandru Stipčeviću, Radoslavu Katićiću, Marinu Zaninoviću, Zefu Mirditi. Bili smo uvereni da iza našeg predloga stoji vrhunsko naučno delo i doktorant koji je u stanju da se ravnopravno nosi s velikim stručnjacima.

U svojoj disertaciji i ovoj knjizi, Pašić je pokazao da su najstariji koreni Bošnjaka, pre svega ilirski, i da su istovetni sa korenima Albanaca. Ubedljivo je pokazao da se ilirski jezik ne može deliti na potpuno različite ilirske jezike pojedinih ilirskih plemena, kako pogrešno smatraju neki naučnici. Nije to samo glagol "kuvendisati", koji u jeziku Bošnjaka i jeziku Albanaca znači "razgovarati", "dogovarati se". Glasinačka "Košutica", "Maluš", "Ljun", "Bokljen", "Barimo", "Matino brdo", "Dikalji", "Kutuzero", "Šena Krena", "Šenkovići", "Kopila", "Kunj", "Varaga", "Krešnica", naši su zajednički nazivi i zajedničke reči, od Glasinca do Kosova. Te reči povezuju Bosnu i Kosovo, Albance i Bošnjake...

Kao naučnik i Albanac, želim vas informisati da je rad o bosanskom vladarskom imenu Kulin, prethodno objavljen i kao samostalan rad, u albanskoj nauci primljen s velikim poštovanjem. Preveden je na albanski jezik, prevela ga je Albanska akademija nauka u Tirani i objavila u svome glasilu "Candavia". O tom radu, kao i oknjizi "Kulin i Prijesda", nije mi poznato da je bilo ko kritikovao. Zašto? Zato što se radi o brilijantnom radu i o brilijantnoj knjizi koju je vrlo teško kritikovati. U više evropskih naučnih centara lično sam se uverio da se u toj relativno maloj knjizi govori s poštovanjem. A knjiga koju danas promovišemo još je veća i brilijantnija.

Na primer, ilirsko ime "Kulin", dva puta je potvrđeno u imenima glasinačkih brda, primer je za besprekorne elaboracije uspešno rešenog i završenog naučnog problema za kojeg je teško poverovati da ga neko može osporiti. Uz vojničku potvrdu imena "Culinus" u antičkom Rimu, Pašić je bana Kulina definitivno smestio u ilirsku Bosnu, na mesto koje mu i pripada. Iste i neosporne vrednosti su i mnoge druge Pašićeve elaboracije u ovoj knjizi. Grčka kolonizacija Glasinca i Prača, slobodan sam reći, rapsodija je istinske nauke i neosporna potvrda da se readi o istinskom naučniku. Političko organizovanje glasinačkih Ilira teško je da će se bilo kada moći osporiti. Mit o glasinačkom hijatusu, koji je Pašić razotkrio na multidisciplinaran način, postao je paradigma falsifikata i naučne zloupotrebe. Ilire u etnogenezi bosanskog stanovništva, posle Pašića, više niko ne može osporavati...

Pašić je na osnovu činjenice da u osmanskim dvojnim nazivima nema bilingvnih bosansko-albanskih naziva, lucidno zaključio da albanski jezik na Glasincu svojevremeno nije bio stran, ili potpuno stran jezik, kao aromunski ili makedonsko-romanski. Da zaista nije bio potpuno nepoznat i stran, pokazao je etimologijom bošnjačkih prezimena: Česko, Perendija, Kabaš, Balaš, Tanković, Arnautović, koja se objašnjavaju albanskim jezikom. Postavio je još jedno važno pitanje koje će trebati riješiti: kako to da se bošnjački rodovi s albanskim prezimenima, kao što su Arnautovići, Tankovići, Brankovići, s naglaskom kratkog "a" tretiraju begovskim bosanskim rodovima? Dokle doseže njihova starina? Kao student historije Sveučilišta u Zadru davno sam naučio da je vaše plemstvo, magnates Bosnae iz Ljetopisa popa Dukljanina, među najstarijim u Evropi. Kad počinje povest onog dela plemstva čija prezimena se objašnjavaju albanskim jezikom, koji je prežitak ilirskog. U kojoj meri je reč o zajedničkim ilirskim korenima i da li ih je naslutio Milan Šuflej, kada je zaključio da je poznati bosanski rod Kosača svoje prezime dobio po dugoj kosi - koja je bila u modi kod albanskog plemstva.

U politički motivisanoj istoriografiji Albancima se dugo vremena osporavalo pravo na etnički teritoriji i domovinu. Smeštani smo u neki imaginarni i nedefinisan geografski prostor Balkana, proglašavani potomcima Tračana, itd. Ove zablude albanski naučnici su uspeli da razotkriju i ospore, a nama je čast što možemo reći da se njima pridružuje i Ibrahim Pašić. U svojoj disertaciji Pašić je pokazao albansku utemeljenost u Albaniji i Kosovu, da se radi o autohtonom stanovništvu uglavnom ilirskog prekla, koje nije nastalo na nedefinisanom prostoru već na prostoru navedenih zemalja, Albanije i Kosova.

Kod Ibrahima Pašića odmah smo primetili talenat za onomastiku. Kao njegov mentor, imao sam veliki problem, da mu nabavim brojne knjige o albanskom jeziku, a želio je nabaviti sve. Albanskim jezikom bavila su se velika lingvistička imena, poput Jokla, von Hana, Antuna Majera, Paulija, Pedersena, Čabeja, itd. Kao i navedenim stručnjacima, značaj albanskog jezika Pašiću nije promakao i on mu je posvetio značajnu pažnju. O kojem se značaju radi dovoljno je izvršiti uvid u njegovu knjigu i zaključiti da su mnoge bosanske reči istovremeno i albanske reči, kao što je "ljesa", "maja", "kec", "šiljeze", "baljača", brojna zajednička imena zoonima, i tako dalje.

Knjiga Pašića velika je i značajna knjiga. To je vrlo vredna knjiga kakva nije napisana u poslednje vreme. Ona je već ušla u istoriju albansko-bosanskih odnosa, kao što je Ibrahim Pašić na velika vrata ušao i u bosansku ali i albansku povijest. Vi, Bosanci i Bošnjaci, možete biti ponosni na Ibrahima Pašića, što imate takvog stručnjaka. Mi, Albanci, već smo mu ukazali počast time što prevodimo njegove radove na albanski jezik i objavljujemo u našim časopisima. Retki su stručnjaci kojima se u Albaniji iKosovu, gde je iliristika među najrazvijenijom u svetu, pridaje takav značaj. Promociju njegove knjige uskoro ćemo organizovati u Prištini.

O knjizi Ibrahima Pašića može se govoriti još mnogo. Međutim, pošto ovde vidim više promotora, ne želim uzimati previše vremena. Još jedanput, čestitam autoru na kapitalnom naučnom delu i izvarednoj knjizi. Posebno čestitam bošnjačkoj istoriografiji koja je u delu Ibrahima Pašića otvorila nove i nepoznate stranice naše zajedničke istorije. Hvala vam svima, posebno u ime dobrosusedskih odnosa, razumevanja i naučne saradnje Albanaca i Bosanaca, što nam je omogućio Ibrahim Pašić."

Knjiga doc. dr. Ibrahima Pašića

O autoru:

Član našeg udruženja Ibrahim Pašić rođen je 1948. godine u Rakitnici, općina Rogatica. Od 1956. godine živi u Sarajevu gdje je završio osnovnu i srednju školu i diplomirao na odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta. Godine 1995. upisao je postdiplomski studiji na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Magistrirao je 11. septembra 2001. godine na temu "Politički motivi promjena antroponima i toponima u Bosni i Hercegovini". Objavio je više pojedinačnih znanstvenih studija i tri samostalne knjige:

1. "Zločin u Ahatovićima", Sarajevo 1993. godine

2. "Toponimska srbizacija Glasinca", Sarajevo 1995. godine

3. "Od hajduka do četnika", Sarajevo 2000. godine

Učestvovao je na brojnim naučnim skupovima i konferecijama. Doktorirao je u Prištini na temu "Predslavenski etnički elementi u etnogenezi Bošnjaka sa posebnim osvrtom na glasinačku ilirsku kulturu".

Uz čestitke profesoru Pašiću na objavljenoj knjizi izražavamo nadu da će i naše školske biblioteke nabaviti ovo djelo. Pri tome očekujemo i angažovanje članova našeg udruženja čime bismo dali podršku radu našeg kolege.

.................................................

Studenti historije, arheologije i historije umjetnosti očistili nekropolu u Vranjevićima

Studenti Filozofskog fakulteta u Sarajevu, predvođeni prof. dr. Enverom Imamovićem, su u subotu 1. novembra 2008. godine obišli i očistili nekropolu stećaka u Vranjevićima kod Blagaja. Organizaciju čišćenja zaboravljenog bosanskohercegovačkog historijskog lokaliteta preuzeo je grad Mostar i nevladine organizacije iz Blagaja. Događaj je bio živo popraćen medijskim kućama i štampanim medijima a projektu je pažnju posvetio i Centralni dnevnik isti dan. Općenito gledano projekat ovoga tipa je inovativan i jako krucijalan za historijsku nauku i istraživanje u našoj zemlji. Kada bi se masovnije pristupilo ovakvoj djelatnosti historijsko blago naše zemlje ne bi propadalo ili "ugrađivalo" u privatne objekte. Ako su već mediji našli shodnime da posvete pažnju ovome, tako bi trebale i sve strukture vlasti kao i sve nevladine organizacije i udruženja, a sve u cilju očuvanja identiteta ove zemlje i njenih naroda. Upravo zato je ovaj primjer vrijedan pohvale i trebao bi biti putokaz i drugima.

Studenti pri čišćenju

Predah i poziranje s prof. Imamovićem

Ponosni studenti kraj očišćenog stećka

Ni kiša nije smetala ovome patriotskom činu

..............................................................

Održan stručni aktiv nastavnika historije/povijesti Kantona Sarajevo

Dana 27. VIII. 2008. godine u prostorijama Osnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević" održan je redovni stručni aktiv nastavnika historije/povijesti Kantona Sarajevo u trajnju od 10 do 12h.

Dnevni red stručnog aktiva:

1. Prezentacija projekta Obrazovanje za mir

2. Nastavni plan i program, udžbenici

3. Ogledno-ugledni sati

4. Rad Udruženja nastavnika historije/povijesti Kantona Sarajevo

5. Dogovor o posjeti Memorijalnom centru Potočari

6. Tekuća pitanja

Prizori sa stručnog aktiva

Stručni savjetnik prof. Mirsada Baraković je prezentirala implementaciju programa Obrazovanje za mir u nastavi historije kao i aktulne informacije vezane za izvođenje nastave historije. Zatim se aktivu obratio prof. Kemal Mahić, koji je upoznao nastavnike s radom Udruženja nastavnika historije/povijesti Kantona Sarajevo u zadnjih godinu dana, kao i potrebom da se aktivnije poradi na statusu predmeta u osnovnim i srednjim školama. Predloženo je da se organizira na istu temu okrugli sto, koji bi medije i javnost informisao o nepovoljnom statusu historije u našim školama. Nakon toga je blagajnik i sekretar Samir Hajrulahović dao finansijski izvještaj Udruženja.

Pod tekućim pitanjima je raspravljeno o radu sekcija, potrebama bolje organizacije i povezivanja u izradi naučnih projekata, obilasku Srebrenice i ostalim aktuelnostima vezanim za nastavu historije u Kantonu Sarajevo.

Posebnu zahvalnost treba istaći direktorici O.Š. "Silvije Strahimir Kranjčević", zbog ustupanja prostorija za održavanje aktiva kao i domaćinskog dočeka uz prigodnu zakusku i osvježenje.

Glavne smjernice programa Obrazovanje za mir možete pogledati na našoj web stranici.

Napisao: Hasičić Asmir

.....................................................

Seminar za nastavnike historije u organizaciji OSC-a i Vijeća Evrope

U Sarajevu je 14. i 15. marta 2008. godine održan dvodnevni seminar za nastavnike historije u organizaciji OSC-a i Vijeća Evrope. Tom prilikom su održana zanimljiva multimedijalan predavanja. Poseban osvrt se dao na mogućnost upotrebe izvora u nastavi, kao i angažovanje svakodnevne historije u nastavi. Organizirane su i radionice da bi se učesnici praktično upoznali sa novim metodologijama u radu s učenicima. Seminar je održan u hotelu "Bosnia" i bio je odlično organiziran, o čemu svjedoče i sumarni izvještaji anketnih listića učesnika. Seminarom je rukovodila prof. Luisa Black. Učesnici su dobili i prigodne priručnike, koji detaljno raščlanjuju primjenu modernih metoda u izvođenju nastave historije.

Luisa Black: Priručnik za nastavnike historije u BiH

 

Dr. Robert Stradling:Multiperspektivnost u nastavi historije 

Zainteresirani mogu ove priručnike da downloaduju sa službene stranice Vijeća Evrope u BiH www.coe.ba

........................................................

Nastavnici historije Kantona Sarajevo na zimskom seminaru
 

Prosvjetno-pedagoški zavod kantona Sarajevo, uz saradnju naučnih institucija i pojedinaca, organizirao je tradicionalni zimski seminar za nastavnike historije osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo.
 

Seminar je održan od 8. do 11. januara 2008. godine u Neumu, uz prisustvo 230 nastavnika historije, geografije, sociologije, filozofije i kulture religija, u organizaciji udruženja "Narodna tehnika".
 

Učesnici seminara su prvo posjetili Hutovo blato. Prisutne je o ovom prirodnom fenomenu informisao prof. dr. Ibrahim Bušatlija, živa enciklopedija za prostore BiH.

Učesnici su imali smještaj u hotelu "Sunce", svi su zadovoljni izvrsnim prijemom, raznolikošću ishrane i prijatnim smještajem.

Smještaj nastavnika u hotelu Sunce

Predavanja su bila obavezna za sve učesnike seminara, sa pedagoško-metodološkim psihološkim temama, koje su brižljivo izabrane da zainteresiraju sve učesnike seminara. Izvrsnu multimedijalnu prezentaciju i mogućnost primjene multimedije u nastavi demonstrirali su Asmir Demir i Nermin Imamović. Tema predavanja bila je "Metode primjene multimedija u nastavi društvene grupe predmeta".

Posjetili smo Hutovo Blato

Nisveta Njemčević je prezentirala temu iz geografije "Turistička valorizacija svih objekata koji su utjecali na umjetnost Sarajeva od postanka do danas".

Drugog dana seminara održano je predavanje dr. Elvire Duraković-Belko na temu "Vještina komuniciranja". Veliko interesovanje izazvalo je i predavanje prof. dr. Jasmine Babić-Avdispahić "Koncept roda-gendera, temelji problema i prijepori".

U popodnevnim satima održano je predavanje prof. dr. saliha Kulenovića na temu "Neki aspekti savremenog evropskog i religijskog prostora".

Dan je završio terenskom posjetom Dubrovnika. Na povratku sa seminara učesnici su obišli rimsko naselje Narona kod Metkovića. Nakon toga odmorilo se na vodopadu Kravica kod Ljubuškog. U Sarajevo su učesnici seminara došli oko 18 h.

Obišli smo i vodopad Kravica

Ovom prilikom zahvaljujemo Prosvjetno-pegagoškom zavodu i Ministarstvu obrazovanja, koji su nam omogućili ovaj seminar.

Sastavio: prof. Kemal Mahić

.............................................................
 

Obraćanje predsjednika Upravnog odbora prof. Kemala Mahića nastavnicima historije/povijesti:

"Historia est testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis." (Ciceron)

"Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica života, vijesnik davnina."

Vraćam se na ovu davnu i divnu izreku mudrog Cicerona, koja je vječna i aktuelna za sva vremena, sisteme i ideologije. Formiranje Udruženja nastavnika historije/povijesti Kantona Sarajevo 2007. godine je odgovor na školske reforme u bivšoj Jugoslaviji (1975. i 1986. godine) ali i na egzistencijalno ugrožavanje nastavnika historije u nezavisnoj Bosni i Hercegovini. Nažalost, početkom XXI. stoljeća nastavnici historije su prinuđeni da raspravljaju o fondu časova i smanjenju fonda časova, o "tri historije" itd.

Nove političke i obrazovne strukture su nastavili ondje gdje su socijalistički ideolozi stali, uvodeći nastavu historije u prva dva razreda srednjih škola. Kontinuitet rušenja nastavljaju novi "ideolozi" (čega?), svodeći časove historije na jednu godinu, a u nekim školama, bez časova historije!!!

Tim svojim "vizijama" eliminiraju nacionalni predmet historiju iz upotrebe i stvaraju "homo novus bosniacus-a", koji je dezorijentiran, lišen identiteta i tek puki robot koji će služiti "novom poretku". On postaje nesmisleno i nesavjesno biće , koje će samo izvršavati volju svojih gospodara!

U ovome učestvuju dijelovi struktura pedagoških poslanika i političara, koji ne vode računa o svome podmlatku u želji da sačuvaju vlastite interese i fotelje. Nisu svjesni da ukopavaju svoju sopstvenu mladost i biološki opstanak Bosne i Hercegovine. Zato smo ljuti i na profesore historije, koji su u međuvremenu postali direktori škola a koji učestvuju u "sakaćenju" nastave historije. Imena su nam poznata i pitamo se jesu li oni zaista profesori historije po zanimanju i kako su završili Filozofski fakultet, odsjek historija? Oni su izdali sve nas a na kraju i sebe! Zna se gdje završavaju takvi "kadrovi". Na smetljištu historije.

Drugi ešalon "vizionara" školstva, u kome ne postoji nastava historije, predstavljaju neki direktori škola koji se predstavljaju imenom "Zajednica srednjih škola" Kantona Sarajevo. Predstavljajući pragmatički politički cezarizam, šire strah među nastavnicima historije, govoreći kako nam ne treba suvišni historicizam u školama i kako su nam potrebne nove tehnologije i modernizam u nastavi. To predstavljaju novi predmeti koji su, vidi apsurda, izvedeni iz historije: sociologija, demokratija, kultura i historija religija, etika, historija umjetnosti itd.

Ako već postoji ovakva "Zajednica", vjerovatno veći učinak (i jeftiniji) bi imao neki "Savjet mudrih", koji bi ispravljao greške i zablude Ministarstva obrazovanja, Prosvjetno-pedagoškog zavoda, Zajednice srednjih škola, Zajednice direktora osnovnih škola, školskih odbora. Da li je nama cilj da obrazovanje bude uspješno i svrsishodno bosanskohercegovačkom čovjeku XXI. stoljeća? Izgleda da nije i da učenici postoje samo radi gore navedenih struktura. Koliko pitanja!

Ali da se okrenemo budućnosti. Mi historičari imamo naučnu i nastavnu obavezu i dužnost da se uvijek zalažemo za stalno širenje prostora naučnog izvorišta historijske svijesti. Historičari se moraju boriti da rezultati nauke potisnu vannaučnu historijsku svijest na marginu. Da bi se to ostvarilo potrebna je nastava historije u školi u kojoj će se formirati naučno zasnovana historijska svijest i historijsko mišljenje. Kada uporedimo naše nastavne planove i programe s planovima i programima susjednih i evropskih zemalja, vidi se da smo očito oštećeni!

Reduciranom nastavom historije u našoj zemlji i Kantonu Sarajevo ne mogu se ispuniti svi oni brojni obrazovno-vaspitni ciljevi, koji su se čak deklarativno povećali u odnosu na vrijeme kada je nastava historije imala daleko povoljniji položaj.

"O tempora, o mores!"

Gledajući u budućnost, naši zadaci bi trebali biti:

1. osavremenjavanje nastave historije i prilagođavanje zahtjevima XXI. stoljeća

2. borba za očuvanje statusa nastave historije u srednjim i osnovnim školama. Protiv protivnika upotrjebiti sva raspoloživa demokratska i civilizirana sredstva.

3. boriti se za naučni pristup u nauci i nastavi historije, bez obzira kako naučna istina odgovara ili ne odgovara postojećem sistemu.

4. u prvi plan izbaciti odgojnu u logu, kako bi se dao doprinos potreban za razvoj našeg društva

5. definirati ciljeve nastave

6. uspostaviti veze s drugim školama i udruženjima historičara u Evropi

7. pokrenuti časopis sa aktuelnim temama

8. posjećivati mjesta od historijskog značaja

9. formirati u svim školama sekcije "Mladi historičari"

10. afirmirati lokalnu historiju

11. obilaziti muzeje, arhive i biblioteke

12. korištenje modernih tehnologija i interneta

13. raditi na uspostavljanju "banke podataka", koju bi koristili učenici, nastavnici i studenti

14. organizirati seminare i predavanja istaknutih historičara iz BiH i regije

15. afirmirati istraživački rad, multiperspektivnost u nastavi i različite poglede na historijske teme

16. afirmirati ulogu nastavnika historije

17. suprostaviti se "balkanizaciji" historije

18. poticati i razvijati svijest o neophodnosti jedinstvenog udžbenika historije

19. razvijati toleranciju, humanost i zajedništvo

20. suprostaviti se zloupotrebama historije, manipulacijama i propagandi za političke interese


Molimo sve članove Udruženja nastavnika historije/povijesti Kantona Sarajevo, kao i ostale građane, da daju nove i drukčije prijedloge s ciljem kvalitetnijih uslova rada i pozitivnog doprinosa našem društvu.


 

 

 

 

 

Mogorjelo

 

 

Rimski mozaik iz Stoca

 

 

Nakit iz Glasinca

 

Novac bana Stjepana

 

Pečat Pavlovića

 

 

Povelja bana Kulina

 

 

Rimska arhitektura iz Zenice

 

 

Sarajevo 1878. godine

 

 

Smrt bana Stjepana II

 

 

Porodično stablo dinastije Kotromanića dr. Envera Imamovića

 

 

Stećak sa specifičnim pozdravom starih Bosanaca

 

 

Motivi srednjovjekovnog života sa stećka

 

 

 

 

 

Turbe Gazi Husrev-bega

 

 

Tvrtkova povelja iz 1381. godine

 

 

Vijećnica

 

 

Zemaljski muzej

 

 

 
 
Web design & development by Hasičić Asmir